Leon Valras
Ovom članku potrebni su dodatni izvori zbog proverljivosti. |
Leon Valras (fr. Marie-Esprit-Léon Walras; Evre, 16. decembar 1834 — Montre, 5. januar 1910) je bio francusko-švajcarski ekonomista[1] za koga je Jozef Šumpeter rekao da je “najveći od svih ekonomista“.
Leon Valras | |
---|---|
![]() Leon Valras | |
Datum rođenja | 16. decembar 1834. |
Mesto rođenja | Evre, Francuska |
Datum smrti | 5. januar 1910.75 god.) ( |
Mesto smrti | Montre, Švajcarska |
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/fc/Walras_-_Th%C3%A9orie_math%C3%A9matique_de_la_richesse_sociale%2C_1883_-_5834436.tif/lossy-page1-220px-Walras_-_Th%C3%A9orie_math%C3%A9matique_de_la_richesse_sociale%2C_1883_-_5834436.tif.jpg)
Valrasov otac takođe je bio ekonomista i znatno je uticao na svog sina: da se bavi ekonomskom teorijom, da prihvati subjektivnu teoriju vrednosti i orijentaciju na matematičku ekonomiji, ali i socijalistima bliske poglede na oporezivanje, zemljišno vlasništvo i slično.
Od 1870. godine predaje na univerzitetu u Lozani i sa Paretom stvara Lozansku školu. 1874. godine izdaje glavno delo – Elementi čiste ekonomije[1] – sa kojim se uvrstio među osnovače marginalističke revolucije, zajedno sa Karlom Mengerom i Stenlijem Dževonsom, koja je utemeljila savremenu ekonomsku teoriju.
Najvažniji doprinos Valrasa je teorija opšte ravnoteže, koja je i danas, u usavršenijem obliku, osnovni koncept ekonomske teorije. Pre Valrasa nije uložen veći trud da se pokaže kako se cela ekonomija sa mnogo tržišta drži zajedno i dostiže ravnotežu. Valras je to pokušao i učinio prve važne korake na putu kojim će kasnije, tek polovinom XX veka, poći Žerar Debre i Kenet Arou i rešiti preostale probleme jedinstvenosti i stabilnosti rešenja.
U prvom koraku Valras je izgradio sistem simultanih jednačina da opiše ekonomiju, što je veliko dostignuće. Zatim je pokazao da sistem može biti rešen za cene i količine pošto su broj jednačina i broj nepoznatih jednaki. Ta demonstracija da cene i količine mogu biti jedinstveno određene je svakako jedan od velikih doprinosa Valrasa.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/3/32/GraveAlineAndLeonWalras-CimetiereClarensVD_RomanDeckert29022024.jpg/220px-GraveAlineAndLeonWalras-CimetiereClarensVD_RomanDeckert29022024.jpg)
Drugi korak proističe iz Valrasove spoznaje da činjenica da njegov sistem može biti rešen za ravnotežno stanje ne garantuje da će se do njega i doći. Stoga je uveo tzv. "tâtonnement" (fra. traženje u mraku) proces koji će sistem doveti u ravnotežu. Tâtonnement je proces pokušaja i grešaka u kome aukcionar izvikuje cenu, a potencijalni kupci izvikuju koliko robe po toj ceni žele da kupe. Ukoliko se tražnja i ponuda ne poklope, postupak se ponavlja sve do dostizanja ranoteže.
Pošto je živeo daleko od velikih ekonomskih centara i pošto Elementi zadugo nisu objavljeni na engleskom, Valras nije bio cenjen među savremenicima. Tokom 1890-tih godina pojavila se i senilnost, koja je bila praćena usamljenošću i nezadovoljstvom zbog osećaja potcenjenosti. Tek je XX vek odao puno priznanje Leonu Valrasu.
Reference
uredi- ^ a b Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. V-Đ. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 15. ISBN 86-331-2112-3.
Spoljašnje veze
uredi