Leskovica (Najdaš)

Leskovica (rum. Lescoviţa) je naselje u opštini Najdaš, koja pripada okrugu Karaš-Severin u Rumuniji. Naselje je značajno po prisutnoj srpskoj nacionalnoj manjini u Rumuniji.

Leskovica
Lescovița
Administrativni podaci
Država Rumunija
OkrugKaraš-Severin
OpštinaNajdaš
Stanovništvo
 — (2011)285
Geografske karakteristike
Koordinate44° 52′ 14″ S; 21° 32′ 43″ I / 44.870556° S; 21.545278° I / 44.870556; 21.545278
Vremenska zonaUTC+2 (EET), leti UTC+3 (EEST)
Aps. visina124 m
Leskovica na karti Rumunije
Leskovica
Leskovica
Leskovica na karti Rumunije
Ostali podaci
Poštanski broj327281
Pozivni broj0255
Registarska oznakaCS

Položaj naselja

uredi

Selo Leskovica se nalazi na reci Neri, blizu njenog ušća u Dunav, u rumunskom delu Banata (kod mesnih Srba ovaj njegov deo poznat je i kao Poljadija). Naspram sela nalazi se krajnje istočno područje belocrkvanske opštine u Srbiji.

Istorija

uredi

Mesto se prvi put pominje u dokumentima 1371. godine. Austrijski carski revizor Erler je 1774. godine konstatovao da militarsko naselje Leskovica pripada Ilidijskom okrugu, Novopalanačkog distrikta. Stanovništvo je u to vreme pretežno vlaško.[1] Leskovica je militarsko naselje u 13-om Srpsko-banatskom puku. Po državnom šematizmu pravoslavnog klira u Ugarskoj iz 1846. godine, mesto naziva se "Leskovicz", a tu živi 827 pravoslavaca. Pravoslavno parohijsko zvanje je osnovano i crkvene matične knjige se vode od 1778. godine. Hram je posvećen Sv. proroku Iliji, a sveštenstvo 1846. godine čine paroh Nikola Stojčević i kapelan Jovan Popović.

Sredinom 19. veka beležila je povećanje broja pravoslavaca. Tako je 1847. godine imala 827 stanovnika, a 1867. godine tu je bilo 946 duša.[2]

Godine 1905. Leskovica je mala opština u Najdaškom srezu. Bilo je u njoj tada 1.195 stanovnika u 235 domova - i to je čisto srpsko mesto. Od javnih zdanja imala je srpsku pravoslavnu crkvu i komunalnu školu. Najbliža pošta bila je u Najdašu, a brzojav u Beloj Crkvi.

Stanovništvo

uredi

Po poslednjem popisu iz 2002. godine selo Leskovica imalo je 356 stanovnika.[3] Poslednjih decenija broj stanovnika opada.

Selo je od davnina bilo višenarodno. Mesni Srbi su nekad bili pretežno stanovništvo, ali je posle Drugog svetskog rata veliki deo njih prešao u Srbiju, pa su sada većina Rumuni. Nacionalni sastav na pojedinim popisima bio je sledeći:

Godina popisa 1910. god. 1966. god. 2002. god.
Ukupno st. 1.115 615 356
Srbi 719 (64,5%) 22 (3,6%) 34 (9,6%)
Rumuni 390 (35,0%) 593 (96,4%) 322 (90,4%)
ostali 6 (1,8%) - (0,0%) - (0,0%)

Religija

uredi

Svetoilijski pravoslavni hram se počeo navodno graditi 1717. godine, i bila je to daščara.[4] Između 1757—1789. godine izgleda nije bilo hrama, već se služba odvija u školskom zdanju, pa nekoj kući. Posle rata sa Turcima 1788—1791. bogomolja je završena, i usledilo je osvećenje 1793. godine. Za tu crkvu se 1797. godine kaže da je "dobra". Ikonostas je oslikao između 1842-1850. godine ikonopisac Mihajlo Popović iz Oravice.[5] Istovremeno je zidne slike i moleraj izveo 1842. godine Nikola Stanković iz Bele Crkve. Godine 1865. u Leskovici je parohija pete klase, sa 850 parohijana.

U Leskovici je 1905. godine bila organizovana crkvena opština, skupština redovna, pod predsedništvom Petra Stojčevića. Crkva je tada u dobrom stanju, porta ograđena zidom i gvozdenom ogradom, postojalo je srpsko pravoslavno groblje. U zvoniku su visila tri zvona. Pravoslavna parohija je bila pete platežne klase, imala parohijski dom i parohijsku sesiju od 34 kj. zemlje. Paroh je bio u to vreme pop Aleksandar Đorđević rodom iz Vršca, kao administrator, od 1892-1905. godine u mestu.[6]

Obrazovanje

uredi

Škola se pominje 1787. godine i u njoj se vrše tada i bogosluženja. U mesnoj narodnoj školi 1846. godine bilo je 65 đaka kojima je predavao učitelj Aleksa Popović. Leskovački učitelj Sava Medaković je 1862. godine bio pretplatnik školskog lista, dajući članarinu 1 f. 50 novčića.[7] Leskovačka škola je 1905. godine komunalna sa "opštinskim karakterom" i ima jedno školsko zdanje. Učitelj je Lavrentije Mihajlović koji ima 132 đaka u redovnoj nastavi i 101 dete u poftornoj školi.[8]

Poznate ličnosti

uredi
  • Radenko Stanković, srpski lekar, profesor, ministar i kraljevski namesnik maloletnog Petra II Karađorđevića

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ J.J. Erler: "Banat", Pančevo 2003.
  2. ^ "Glasnik društva srpske slovesnosti", Beograd 1872. godine
  3. ^ „Recensământul Populaţiei şi al Locuinţelor”. Arhivirano iz originala 2012-09-18. g. Pristupljeno 2011-12-08. 
  4. ^ Miloš Popović: "Versko-crkveni život Srba u Banatu", Zrenjanin 2001. godine
  5. ^ Stevan Bugarski, Ljubomir Stepanov: "Istorijski i kulturni spomenici Srba u rumunskom Banatu", Temišvar 2008. godine
  6. ^ Mata Kosovac, navedeno delo
  7. ^ "Školski list", Sombor 1862. godine
  8. ^ Mata Kosovac: "Srpska pravoslavna mitropolija Karlovačka po podacima iz 1905. godine", Karlovci 1910. godine

Spoljašnje veze

uredi