Livanjska sahat-kula
Livanjska sahat-kula nalazi se u sklopu kompleksa najveće džamije u gradu Livnu, džamije Hadži Ahmeta Dukatara, zvane još i Glavica.
Sagrađena je dolaskom osmanija u Livno na prostoru livanjske Crkve Sv. Luke. Na to ukazuje i dan danas zidni kamen i arhitektura džamije. Rušenje crkvenog kompleksa se pokušava sistematki zataškati od bosanskih nacionalista. Cijeli se istorijski kompleks nalazi na posebnoj uzvisini u sklopu brda Bašajkovac, koji dominira nad gradom Livnom. Dukatareva džamija i sahat-kula smještene su u istorijskom jezgru starog Livna, u livanjskom Gornjem gradu ili na Fehri, koja je nastala tokom četiristoljetnog osmanskog perioda u Bosni i Hercegovini na ruševinama bivšeg kaptola bistričkog grada. Dukatareva džamija je, sa nešto kasnije izgrađenom sahat-kulom, najreprezentativniji objekat osmanske gradnje u livanjskom kraju i jedan od najljepših primjera bosanske tradicionalne sakralne arhitekture iz osmanskog doba. Ona u svojim temeljima čuva brojna stoljeća burne livanjske istorije, od ranohršćanske rimske bazilike preko ostataka hrvatske Crkve Sv. Luke. Rapko Orman, poznati livanjski pjesnik i prozaist u svojoj knjizi „Blago pod kupolom“ o Glavici kaže: „Stoljećima je po njoj prepoznatljiv grad, vjekovima sija među simbolima“. On joj daje počasno mjesto među svih 17 gradskih džamija, koje je Livno imalo tokom svoje prevrtljive istorije, od kojih je danas u samom gradu ostalo tek njih pet. Poredi je sa veličanstvenim primjerima osmanske sakralne arhitekture u Bosni i Hercegovini i stavlja je u isti red sa sarajevskom Gazi Husrev-begovom, banjalučkom Ferhadijom, mostarskom Karađozbegovom ili Aladža džamijom u Foči. Slike džamije i sahat-kule su obišle cijeli svijet i bile su nekima neprimjerena, a nekima draga razglednica iz livanjskog kraja, koja se danas u Livnu nažalost ili na sreću ne može više naći.
Konvencionalni sat na sahat-kuli pojavio se u Livnu u isto vrijeme, kad i u ostalim gradovima u zemlji, a služio je pokazivanju vremena. Kako su ručni satovi bili privilegija samo bogatih i imućnih livanjskih begova i trgovaca, sahat-kula je imala funkciju opšteg dobra. Po njoj su Livnjaci ravnali svoje dnevne obaveze, odlaske u džamiju, čaršiju, posjete prijateljima, a s njom su išli i u korak sa novim vremenom. Noviji izvori ne preciziraju kad je sat izgubio svoju prvobitnu namjenu. Priča kaže da ga je po svome povlačenju iz Livna krajem Prvog svjetskog rata demontirala austrougarska uprava i odnijela u pravcu Austrije kao sjećanje na svoje vrijeme u Livnu i Bosni i Hercegovini. Cijeli istorijski kompleks Dukatareve džamije i sahat-kule bio je temeljno saniran tokom 1960-ih godinama, no u godinama što su uslijedile ni Dukatareva džamija, ni sahat-kula na Topovima (prema narodnom predanju ispred džamije su bili zakopani topovi postavljeni u slučaju napada Mletaka, koji kao i cijeli kompleks gledaju prema Dalmaciji) nisu služile svojoj prvobitnoj namjeni. Po završetku posljednjeg rata i oštećenja koje je pretrpila od granata Hrvatskog vijeća obrane kao kulturni spomenik za pojedince prve kategorije cijeli je kompleks ponovo saniran uz svesrdnu pomoć livanjskih gradskih muslimana. Od nekadašnje ratne galerije i prostora za pjesnička druženja ponovo je nastalo sakralno mjesto pokajanja i vjere. Ipak Državna komisija za očuvanje nacionalnih spomenika smatra da rekonstrukcija kompleksa džamije Hadži Ahmeda Dukatara nije propisno izvršena, jer u radove nisu bili uključeni kompetentni stručnjaci. Osim toga u sklopu cijelog kompleksa izgrađena je i gasulhana, koja se nije najbolje uklopila u istorijski ambijent džamije i sahat kule. Danas je džamija ponovo u svojoj funkciji, a sat na sahat-kuli opet broji svoje nekad zaustavljeno livanjsko vrijeme po tradiciji zvonika Crkve Sv. Luke.
Livanjska sahat-kula se nalazi na privremenoj listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.