Liska ili crna liska, baljoška (lat. Fulica atra) je vrsta ptice iz porodice barskih koka (Rallidae). Naseljava Evropu, Aziju, Australiju i delove Afrike.

Liska
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Aves
Red: Gruiformes
Porodica: Rallidae
Rod: Fulica
Vrsta:
F. atra
Binomno ime
Fulica atra
Areal liske
  Oblasti gde se gnezdi
  Oblasti u kojima je prisutna cele godine
  Oblasti gde zimuje
Sinonimi
  • Fulica prior De Vis, 1888[2]

Opis uredi

 
Crna liska u Utrehtu u Holandiji

Perje liske je crne boje, noge su zelenkaste, kljun je bele boje, a na čelu ima pločicu (lisu) bele boje. Na prstima ima mesnate krpice,[3] koje joj pomažu u plivanju umesto plovnih kožica. Odrasle jedinke liske dostižu dužinu od 32 do 42 cm i težinu od 585 do 1.100 g.[4]

Mlade liske su svetlije od odraslih jedinki i nemaju pločicu na čelu. Perje im postaje crno kad napune 3 do 4 meseca života, a belu pločicu na čelu dobiju kad su stari godinu dana.

Ponašanje uredi

Teritorijalna je ptica i u vreme sezone parenja oba roditelja agresivno brane svoju teritoriju.[5] Van sezone parenja stvaraju velika jata, verovatno da bi se zaštitili od grabljivaca.[6]

Nevoljno leti, a kada uzleće hvata zalet trčeći po površini vode. Iako je loš letač, u vreme seobe, kada uglavnom leti noću, u stanju je da preleti veliku razdaljinu. Dobar je plivač, a pri plivanju klima glavom napred-nazad.

Razmnožavanje uredi

 
Jaja liske

Gnezda pravi od trske. Nosi oko 10 jaja, koja su žutozelene boje i pegava. U toku sezone ima i do 2-3 legla. Mali broj mladih preživi, zbog nedostatka hrane i zato što su plen grabljivaca čaplji i galebova.

Najveći broj smrti ptića je rezultat nedostatka hrane u prvih 10 dana života, kada ptići najviše zavise od roditelja za hranu.[7] Kada nema dovoljno hrane, a mladunci moljakaju za hranu, odrasle liske kljucaju svoje mlade dok ne prestanu da traže hranu. Ako ptić ne prestane da traži hranu, roditelj ga može kljucanjem ubiti.[8] Liske ponekad polažu jaja u gnezda drugih liski.[7]

Ishrana uredi

Liske su svaštojedi, hrane se algama, vodenim biljem, semenjem i plodovima ali i jajima drugih ptica, puževima, školjkama i ribama.[9] U potrazi za hranom često gnjuri.[10]

Rasprostranjenost i stanište uredi

Liska naseljava zarasla slatkovodna jezera i bare i druga vodena staništa, a za razliku od većine drugih vrsta barskih koka nema potrebu da se skriva. Gnezdi se u Evropi, Aziji, Australiji i Africi, a odnedavno se proširila i na Novi Zeland. Stalno je prisutna u oblastima sa blagom klimom, dok hladnije delove Azije i Evrope kada dođe zima i voda se zaledi napušta i seli se na jug i zapad.

Galerija uredi

Izvori uredi

  1. ^ BirdLife International (2019). Fulica atra. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2021.1. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 2. 6. 2021. 
  2. ^ Condon, H.T. (1975). p. 57.
  3. ^ „Лиска”. Архивирано из оригинала 09. 01. 2017. г. Приступљено 09. 01. 2017. 
  4. ^ Dunning, John B. Jr. (1992).
  5. ^ Cavé, A.J.; Visser, J.; Perdeck, A.C. (1989). pp. 87–97.
  6. ^ van den Hout, P.J. (2006). pp. 271–274.
  7. ^ а б „This Coot has a Secret! - NatureOutside”. 20. 6. 2015. 
  8. ^ Attenborough, David (16 12 1998). "The Problems of Parenthood". The Life of Birds. Episode 9. 12 minutes in. BBC One.
  9. ^ Martin R., Perrow; Schutten, J. Hans; Howes, John R.; Holzer, Tim; Madgwick, F. Jane; Jowitt, Adrian J.D. (1997). pp. 241–255.
  10. ^ Bakker, Brigitte J.; Fordham, Robin A. (1993). pp. 131–136.

Литература uredi

  • Condon, H.T. (1975). "Checklist of the Birds of Australia: Non-Passerines." Melbourne: Royal Australasian Ornithologists Union.
  • Dunning, John B. Jr., ed. (1992). "CRC Handbook of Avian Body Masses." CRC Press. ISBN 978-0-8493-4258-5.
  • Cavé, A.J.; Visser, J.; Perdeck, A.C. (1989). "Size and quality of the Coot (Fulica atra) territory in relation to age of its tenants and neighbours." Ardea. 77: 87–97.
  • van den Hout, P.J. (2006). „Dense foraging flotillas of Eurasian coots Fulica atra explained by predation by Ganges soft-shell turtle Aspideretus gangeticus?”. Ardea. 94 (2): 271—274. .
  • Perrow, Martin R.; Schutten, J. Hans; Howes, John R.; Holzer, Tim; Madgwick, F. Jane; Jowitt, Adrian J. D. (1997). „Interactions between coot (Fulica atra) and submerged macrophytes: The role of birds in the restoration process”. Hydrobiologia. 342/343: 241—255. S2CID 8235224. doi:10.1023/A:1017007911190. .
  • Bakker, Brigitte J.; Fordham, Robin A. (1993). „Diving behaviour of the Australian coot in a New Zealand lake”. Notornis. 40 (2): 131—136. .

Spoljašnje veze uredi