Лов на ватру

Lov na vatru (engl. Catching Fire) je roman za mlade iz 2009. godine, koji je napisala Suzan Kolins i nastavak romana Igre gladi. Radnja se nastavlja na prethodni roman i prati Ketnis Everdin i Pitu Melarka, koji su prisiljeni da se vrate u arenu u posebnom izdanju Igara gladi, dok istovremeno započinje pobuna distrikata protiv tiranskog Kapitola.

Lov na vatru
Korice knjige srpskog izdanja
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovCatching Fire
AutorSuzan Kolins
Zemlja SAD
Jezikengleski
Žanr / vrsta delaavantura
distopija
naučna fantastika[1]
Izdavanje
Broj stranica391
Prevod
Datum
izdavanja
1. septembar 2009.
Hronologija
PrethodnikIgre gladi
NaslednikSjaj slobode

Knjiga je prvi put objavljena 1. septembra 2009. godine u izdanju Scholastica u tvrdom povezu, a kasnije je postala dostupna i u elektronskoj i audio formi. Roman je dobio pozitivne kritike, a naročito su pohvaljeni Kolinsina proza, razvoj Ketnisinog lika i završetak knjige. Kao glavne teme u romanu se spominju opstanak, državna kontrola, buntovnost i međuzavisnost protiv nezavisnosti. Knjiga je prodata u preko 19 miliona primeraka u Sjedinjenim Državama.

Filmska adaptacija, Igre gladi: Lov na vatru, premijerno je prikazana 11. novembra 2013. godine.

Radnja uredi

 UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis knjige!

Nakon pobede na 74. Igrama gladi, Ketnis Everdin i Pita Melark vraćaju se kući u Distrikt 12, najsiromašniji sektor Panema. Šest meseci kasnije, pred Ketnisinu i Pitinu „pobedničku turneju” po zemlji, predsednik Snou dolazi u posetu Ketnis i govori joj da su njeni televizijski postupci prkosa na prethodnim Igrama podstakli pobunu među distriktima. Snou zahteva da Ketnis ubedi zemlju da se tako ponela iz ljubavi prema Piti, a ne kao čin pobune Kapitolu, ili će biti pogubljena cela njena porodica i njen najbolji prijatelj Gejl Hotorn. Ketnis otkriva ovu pretnju svom mentoru, Hejmiču Abernatiju, ali ne i Piti.

Prva stanica turneje je Distrikt 11, dom Ketnisine saveznice iz Igara gladi, Ru. Pita najavljuje da će deo svog dobitka dati porodicama Ru i drugog tributa, Treša, a Ketnis održava improvizovan, srdačan govor, izražavajući zahvalnost palim tributima. Jedan starac salutira Ketnis, kome se pridružuje gomila; na njen užas, starac je odmah pogubljen. Ketnis govori Piti o Snouovoj pretnji i oni nastavljaju turneju kao što je predviđeno. Nadajući se da će smiriti Snoua, Pita prosi Ketnis tokom televizijskog intervjua u Kapitolu. Ketnis prihvata, ali Snou je nezadovoljan njenim nastupom, ostavljajući je u strahu za svoje najmilije.

Vraćajući se u Distrikt 12, koji je sada preplavljen surovijim mirovnjacima radi sprovođenja vladavine Kapitola, Ketnis otkriva da je izbio ustanak u Distriktu 8. Gejl je uhvaćen u krivolovu i bičevan na gradskom trgu sve dok ona i Hejmič ne intervenišu. Dok lovi u šumi, Ketnis upoznaje Boni i Tvil, izbeglice iz Distrikta 8, gde je ustanak ugušen. Planiraju da stignu do Distrikta 13 − za koji se veruje da je uništen u prvoj pobuni protiv Kapitola − u nadi da se tamo stanovnici zapravo skrivaju pod zemljom. Ketnis je povređena penjući se preko električne ograde Distrikta 12 koja je sada aktivna. Spremajući se za svoje predstojeće venčanje, Ketnis saznaje da su u Distriktima 3 i 4 takođe izbili ustanci protiv Kapitola.

Kapitol najavljuje 75. Igre gladi, sa zaokretom − tributi će biti izabrani od preživelih pobednika prethodnih Igara. Ketnis shvata da će morati da se takmiči ili sa Hejmičom ili sa Pitom. Hejmič je izabran, ali nije u stanju da zaustavi Pitu koji se dobrovoljno prijavljuje umesto njega. U Kapitolu, Hejmič govori Ketnis da pronađe saveznike, ali ona se vezuje za najslabije tribute. U televizijskom intervjuu, Ketnisin stilista Sina transformiše belu venčanicu, koju je izabrao predsednik Snou, u crnu haljinu od perja koja podseća na kreju, simbol pobune. Pre nego što je Ketnis poslata u arenu, ona bespomoćno posmatra kako su Sinu do nesvesti pretukli mirovnjaci.

Ketnis i Pita se udružuju sa Finikom Oderom iz Distrikta 4 i Megs, njegovom 80-godišnjim mentorkom. Pitu udara struja kad naleti na polje sile arene, a grupa kasnije bude prisiljena da pobegne od otrovne magle. Megs se žrtvuje kako bi dopustila Finiku da spasi oslabljenog Pitu. Ketnis i Pita se udružuju sa Džoanom Mejson iz Distrikta 7 i izuzetno inteligentnim Bitijem i Vajres iz Distrikta 3. Vajres govori da je arena uređena poput sata, pri čemu se svaka opasnost dešava u određeno vreme i na mestu tokom jednog sata. Međutim, ona biva ubijena, a kao odmazdu Ketnis i Džoana ubijaju tribute iz Distrikta 1. Preostali tributi rade prema Bitijevom planu da iskoristi munje za strujni udar koji će pogoditi tribute iz Distrikta 2, koji se kasnije umešaju i remete plan. Ketnis svojim lukom i strelom usmerava munju u polje sile, uništavajući ga i onesvešćujući sebe.

Ketnis se budi u letelici na putu do Distrikta 13 sa Finikom, Bitijem i Hejmičom. Ona saznaje od Hejmiča i Plutarha Hevensbija, glavnog tvorca Igara, da je postojao plan za spasavanje Ketnis, koja je sada živi simbol pobune. Kapitol je zarobio Pitu, zajedno sa Džoanom i tributom iz Distrikta 2, Enobarijom. Ketnis kasnije saznaje od Gejla da je, iako su njena porodica i neki drugi stanovnici izbegli, Distrikt 12 uništen.

Reference uredi

  1. ^ „Mockingjay proves the Hunger Games is must-read literature”. io9. 26. 8. 2010. Pristupljeno 12. 2. 2013. 

Spoljašnje veze uredi