Luj VII
Luj VII Mladi (fr. Louis VII de France; 1121 — 1180) je bio kralj Francuske od 1137. do 1180. godine. Bio je sin Luja VI i prvi muž Alienore Akvitanske. Zajedno sa Henrijem II Plantagenetom Učestvovao u drugom krstaškom ratu. Vladao uz podršku klera; podržao papu Aleksandra III protiv Fridriha Barbarose.[1]
Luj VII Mladi | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1120. |
Mesto rođenja | Pariz, Francuska |
Datum smrti | 18. septembar 1180.58/59 god.) ( |
Mesto smrti | Pariz, Francuska |
Grob | Bazilika Sen Deni |
Porodica | |
Supružnik | Eleonora od Akvitanije, Konstanca od Kastilje, Adela od Šampanje |
Potomstvo | Margareta Francuska, Marija od Francuske, grofica od Šampanje, Aliks od Francuske, Alys, Countess of the Vexin, Filip II Avgust, Agnesa od Francuske |
Roditelji | Luj VI Adelaida od Savoje |
Dinastija | Kapeta |
Period | 1137–1180. |
Prethodnik | Luj VI Debeli |
Naslednik | Filip II Avgust |
Brak sa Eleonorom od Akvitanije
urediFrancuski kraljevi iz dinastije Kapeta nastojali su da svoj posed prošire sklapanjem brakova sa bogatim vojvotkinjama. Posebno im je bila zanimljiva velika oblast Akvitanije na jugozapadu Francuske. Luj VII se 25. jula 1137. godine u katedrali Sant Andre u Bordou oženio Eleonorom, vojvotkinjom od Akvitanije. Njihov brak je bio političke prirode, budući da je Akvitanija zadržavala svoju suverenost sve do trenutka dok na presto Francuske ne sedne njihov zakonski sin. Međutim, brak između slobodoumne Eleonore i pobožnog Luja bio je od samog početka promašaj. Učena Eleonora, kćerka Vilijama X Akvitanskog, vaspitavana je u slobodnom duhu i nije bila sklona ulozi izrazito pobožne i uzorne supruge vladara kakav je bio Luj. Ona sama je govorila kako je mislila da se udala za kralja, a ne za monaha.
Pratila je supruga u Drugom krstaškom pohodu (1145—1149). Pretpostavlja se da je tako upoznala vojvodu Henrija od Normandije. Luj VII je odbio da pomogne Eleonorinom stricu, Remonu od Poatjea i knezu Antiohije, u planovima da osvoji Edesu. Sukob između supružnika dodatno je podstaknut govorkanjima o navodnoj incestuoznoj vezi Eleonore sa svojim nekoliko godina starijim stricem Remonom, što se moglo tumačiti i njihovim zajedničkim detinjstvom provedenim u Akvitaniji.
Luj i Eleonora su dobili dve kćerke, Mari (1145), kasnije groficu Mari od Šampanje, i Petronilu poznatiju kao Aliks (1150), docnije Aliks od Francuske, koja je nazvana prema svojoj tetki Petronili od Akvitanije. Eleonori se stalno prebacivalo da ni nakon 13 godina braka ne može da rodi muškog naslednika krune.
Nedugo posle povratka iz neuspešnog Drugog krstaškog pohoda i nekoliko meseci nakon rođenja druge kćerke, Eleonora je zatražila poništenje braka, ali ju je papa Evgenije III prvo odbio. Nakon njene ponovljene molbe, brak je poništen na saboru u Božensiju u martu 1152. godine. Kao razlog za poništenje, navedena je krvna veza u četvrtom kolenu. Nakon poništenja braka između roditelja, obe kćerke, kojima je priznat legitimitet bez obzira na raskid braka roditelja, ostale su pod očevim nadzorom.
Sukob sa Henrijem Plantagenetom
urediU maju 1152. godine sklopljen je brak između Eleonore od Akvitanije i Henrija, tada još uvek samo vojvode od Normandije i grofa od Anžua. Brak je izazvao ozbiljan politički sukob između između Engleske i Francuske. Kao razlog protivljenju tom braku, Luj VII je naveo to što Henri i Eleonora nisu tražili dozvolu od njega kao sizerena kome su podređene Normandija, Anžu i Akvitanija. Međutim, pravi razlozi su bili mnogo dublji. Tim brakom, Luj VII je posredno izgubio upravu nad velikim delom svoje teritorije, jer je Akvitanija prešla pod englesku krunu. Tako je engleski kralj i na tlu Francuske postao moćniji od zvaničnog francuskog siѕerena. Kako Luj nije bio dostojan protivnik Henriju na bojnom polju, uspeo je da mu do kraja svog života (1180) nanosi štetu samo spletkarenjem.
Porodično stablo
uredi16. Rober II | ||||||||||||||||
8. Anri I | ||||||||||||||||
17. Konstans od Arla | ||||||||||||||||
4. Filip I Francuski | ||||||||||||||||
18. Jaroslav Mudri | ||||||||||||||||
9. Ana Kijevska | ||||||||||||||||
19. Ingegerd Olofsdoter | ||||||||||||||||
2. Luj VI Debeli | ||||||||||||||||
20. Dirk III Holandski | ||||||||||||||||
10. Floris I Holandski | ||||||||||||||||
21. Otelinda od Saksonije | ||||||||||||||||
5. Berta od Holandije | ||||||||||||||||
22. Bernard II, vojvoda Saksonije | ||||||||||||||||
11. Gertruda Saksonska | ||||||||||||||||
23. Eilika of Schweinfurt | ||||||||||||||||
1. Luj VII | ||||||||||||||||
24. Oton I Savojski | ||||||||||||||||
12. Amadeo II od Savoje | ||||||||||||||||
25. Adelaida od Suze | ||||||||||||||||
6. Humbert II od Savoje | ||||||||||||||||
26. Gerald, Count of Geneva | ||||||||||||||||
13. Joan of Geneva | ||||||||||||||||
27. Gisela of Geneva | ||||||||||||||||
3. Adelaida od Savoje | ||||||||||||||||
28. Reginald I, Count of Burgundy | ||||||||||||||||
14. Vilijam I od Burgundije | ||||||||||||||||
29. Adelaide of Normandy | ||||||||||||||||
7. Gizela od Burgundije | ||||||||||||||||
15. Etiennette | ||||||||||||||||
Literatura
uredi- Meade, Marion (1977). Eleanor of Aquitaine: A Biography. Penguin Books.
- Larousse.fr : encyclopédie et dictionnaires gratuits en ligne.
- Udaljcov, A. D.; Kosminski, J. A.; Vajnštajn, O. L. (1950). Istorija srednjeg veka I. Beograd.
Reference
uredi- ^ Universalis, Encyclopædia. „LOUIS VII LE JEUNE”. Encyclopædia Universalis (na jeziku: francuski). Pristupljeno 21. 1. 2022.