Мала водњача
Mala vodnjača (Orobanche minor), jednogodišnja ili višegodišnja parazitska biljka bez hlorofila, jedna je od vrsta parazitskih biljaka iz roda vodnjača (Orobanche).[a] Parazitira najčešće na korenu lucerke. Latinsko ime roda Orobanche potiče od grčke reči orobos (sočivo) i ankho (daviti), naziv koji je koristio Dioskorid za parazitske biljke na mahunarkama.[3]}} Drugi narodni nazivi za ovu vrstu su: mali volovod, ljubičasta vodnjača, pojalnik.[4]
Mala vodnjača | |
---|---|
Botanička ilustracija svih biljnih delova | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Divizija: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Rod: | |
Vrsta: | O. minor
|
Binomno ime | |
Orobanche minor | |
Sinonimi[1] | |
|
Rasprostranjenost uredi
Mala vodnjača je poreklom iz južne Evrope, ali je prenesena i danas se smatra jednom od najrasprostranjenijih vrsta širom sveta.[5] Široko je rasprostranjena i u Sjedinjenim Američkim Državama,[6] a na Novom Zelandu je jedina vrsta ovog roda koja se danas smatra poljoprivrednom štetočinom.[7]
Opis vrste uredi
Mala vodnjača je jednogodišnja ili višegodišnja parazitska biljka bez hlorofila, visoka 10-45 cm. Stabljika je nerazgranata, pri osnovi nešto zadebljala, ružičaste boje, žlezdasto-dlakava. U donjem delu je gusto, a u gornjem ređe obrasla žućkastim skalama – lancetastim ljuskama koje predstavljaju modifikovane listove. Deo stabljike nalazi se pod zemljom. Cvetovi su složeni u klasaste cvasti pri vrhu biljke. Krunica 12-18 mm duga, cevasta, od osnove do vrha ravnomerno savijena, prvi vrhu se neznatno proširuje. Cev krunice svega 4-6 mm široka, gornja usna ravno ispružena. Boja je žućkastobela, često sa ljubičastom nervaturom; u gornjem delu crvenkasta. Žig sa dva režnja, purpuran ili ljubičast, ređe beo. Ispod svakog cveta po jedna brakteja bez brakteole. Prašnice se nalaze na 2-3 mm od osnove krunične cevi. Čašica duga kao brakteja, dvodelna. Cveta od aprila do avgusta.[4] Plod je mnogosemena čaura.[8]
-
Izdanak
-
Stabljika obrasla skalama
-
Nerascvetala cvast
-
Rascvetala cvast
-
Cvet
-
Zrele čaure
-
Suve čaure, stare godinu dana
Uslovi staništa uredi
Mala vodnjača raste na poljima deteline, uz rubove šuma i pored puteva. Parazitira pojedinačno ili gnezdasto na glavočikama (Asteraceae), štitastocvetnicama (Apiaceae) i mahunarkama (Fabaceae), naročito na korenu detelina (Trifolium) i lucerki (Medicago). Javlja se sporadično, ali je mestimično česta.[8]
Upotreba uredi
Mala vodnjača je jedina vrsta iz roda Orobanche koja je poznata kao jestiva samonikla vrsta (za druge vrste se pretpostavlja da bi takođe mogle biti jestive, osim ako rastu na korenju otrovnih biljaka domaćina). Za jelo se koriste delovi stabljike koji rastu ispod zemlje. Mogu se pripremati kao špargla, prokuvani i preliveni puterom i prezlom.<ref">Grlić 1986, str. 61</ref> Beru se početkom leta. Zbog blage toksičnosti ne treba je jesti u većim količinama.[4]
Napomene uredi
- ^ Rod vodnjača obuhvata veći broj parazitskih vrsta koje parazitiraju na korenovima suncokreta, crvenog patlidžana, duvana, konoplje i drugih gajenih biljaka.[2]
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ „Orobanche minor Sm.”. The Plant List. Pristupljeno 18. 4. 2017.
- ^ Kojić 2004, str. 335-336
- ^ Gligić 1953
- ^ a b v Grlić 1986, str. 263
- ^ Kreutz, C.A.J. (1995) Orobanche: Die Sommerwurzarten Europas. Maastricht: Stichting Natuurpublicaties (Limburg, Germany).
- ^ Eizenberg, H.; Colquhoun, JB.; Mallory-Smith, C.A. (2003). „Variation in clover response to small broomrape (Orobanche minor)”. Weed Science. 51: 759—763. doi:10.1614/ws-03-029r.
- ^ „Broomrape”. AgPest New Zealand. Pristupljeno 1. 12. 2016.
- ^ a b Dožai, Jožef. „Orobanche minor Sm.”. BioRaS. Arhivirano iz originala 22. 04. 2017. g. Pristupljeno 22. 4. 2017.
Literatura uredi
- Kojić, Momčilo; Pekić, Sofija; Dajić, Zora (2004). Botanika. Beograd: Draganić. ISBN 978-86-441-0571-8.
- Gligić, Vojin (1953). Etimološki botanički rečnik. Sarajevo: "Veselin Masleša".
- Grlić, Ljubiša (1986). Enciklopedija samoniklog jestivog bilja. Zagreb: "August Cesarec".
Spoljašnje veze uredi
- Randić, Marko. „MALI VOLOVOD – RIJETKA BILJKA VEZANA UZ SMILJE”. PRIRODA. PRIRODA Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode. Arhivirano iz originala 22. 04. 2017. g. Pristupljeno 22. 4. 2017.
- Molnar, Bojana. „Vodnjača, potajnica, vilina kosica”. Biologija za osnovce. Pristupljeno 20. 4. 2017.