Marija Šimoković

Marija Šimoković (Subotica, 21. april 1947) srpska je pesnikinja. Bavila se i pisanjem za pozorište, filmskih scenarija i novinarstvom. [1]

Marija Šimoković
Datum rođenja(1947-04-21)21. april 1947.(77 god.)
Mesto rođenjaSuboticaFNRJ

Biografija uredi

Osnovnu i srednju školu završila je u Subotici, a filozofiju, smer estetika – etika na Filozofsko – istorijskom fakultetu u Beogradu.[2][1]

Na mađarski prevedeni su joj zbirka izabranih pesama (Mariatheresiopolis, 1996), dvoknjižje sa Ištvanom B. Fokijem (Foky, István B.) i roman Scenografija za vetar (Díszlet a szélnek, 2008).[1]

Živi i radi u Beogradu.[1]

Objavljena dela uredi

Zbirke pesama:[1]

  • Sam čovek (1972), Osvit, Subotica;
  • Iščekujući Jonu (1976), Osvit, Subotica;
  • Ne boj se, tu sam (1980), Minerva, Subotica;
  • Majstor žudnje (1983), Minerva, Subotica;
  • Nebeski bicikl (1987), Nolit, Beograd;
  • Slaganje vremena (1992), Prosveta, Beograd;
  • Poljubac Gustava Klimta, izabrane i nove pesme (1993), Prosveta, Beograd;
  • Mariatheresiopolis, prevod na mađarski sa I. B. Fokijem, (1996), Subotica;
  • Međurečje, (1999), Stubovi kulture, Beograd, Kinovar (2007), Narodna knjiga, Beograd.

Romani:[1]

  • Scenografija za vetar, (2002, 2003)
  • Velosiped gospodina Vermeša (2010)
  • Čitač tragova (2020).

Više desetina članaka, eseja i prevoda sa mađarskog objavila je u jugoslovsnekoj i srpskoj periodici.[1]

Nagrade i priznanja uredi

Dobitnik je više priznanja: [1]

Reference uredi

  1. ^ a b v g d đ e ž „Marija Šimoković”. Društvo književnika Vojvodine. Pristupljeno 5. 2. 2024. 
  2. ^ Šimoković, Marija. Scenografija za vetar. Beograd : Plavi jahač, 2002. str. 105. 

Spoljašnje veze uredi