Medicinski eksperimenti nacista

Sam Holokaust predstavlja genocid nad različitim grupama ljudi za vreme Drugog svetskog rata od strane Nacističke Nemačke i njenih saveznika. Najsmrtonosniju fazu Holokausta predstavlja Konačno rešenje Jevrejskog pitanja.[traži se izvor] Iako su masovna ubistva Jevreja, Roma, Slovena, političkih protivnika i drugih, započela mnogo ranije, tek nakon potpune primene planova za Konačno rešenje 1942, izgrađeni su prvi logori smrti u kojima su sprovođeni najsuroviji genocidi. Uz podršku nemačkog vođe, Adolfa Hitlera, osnivač i glavni arhitekta plana bio je Hajnrih Himler.

Pored masovnih ubistava, u koncentracionim logorima [1][2] vršeni su takozvani medicinski eksperimenti nacista. Ovi eksperimenti vršeni su na velikom broju zatvorenika, koji su bili primorani da učestvuju i nisu imali predstavu o tome šta ih čeka. Konačni ishod je u najvećem broju slučaja bila smrt, trajni poremećaji, paralize itd [3].

Eksperimenti su služili kao pomoć u lečenju i testiranju izdržljivosti nemačkih vojnika u raznim okolnostima, kako bi se unapredilo i razvilo novo oružje, kao i u razvoju tehnike.


Eksperimenti uredi

 
Krematorijum u Buhenvaldu.

Eksperimenti [4] su obuhvatali tri osnovne grupe istraživanja, u zavisnosti od njihove svrhe:

  • Medicinsko-vojna istraživanja
  • Rasno motivisani eksperimenti
  • Ad hok eksperimenti

Medicinsko-vojna istraživanja uredi

Mnogi nemački lekari, smatrali su ovu vrstu eksperimenata veoma korisnom [5]. Služila su kako bi se utvrdila izdržljivost nemačkih vojnika u raznim okolnostima s kojima su se u to vreme susretali. Ljudi koji su bili primorani da učestvuju u ovim istraživanjima, prolazili su kroz najveće medicinske torture.

Neki od ovih eksperimenata bili su:

Eksperimenti visokih nadmorskih visina uredi

Ovaj eksperiment je započet prvi put u koncentracionom logoru Dahau, početkom 1942. godini. Sigmund Rašer, nemački doktor, je za glavni cilj imao otkrivanje najboljeg načina za spašavanje pilota s velikih nadmorskih visina[6][7]. Suština eksperimenta je bila podvrgavanje ljudi niskom atmosferskom pritisku, bez obzira na to da li oni imaju bocu s kiseonikom ili ne. Kako bi simulirao velike nadmorske visine od preko 20.000m, Rašer je koristio dekompresionu komoru. Čak je i pojedinim žrtvama secirao mozak kako bi utvrdio razlog dekompresione bolesti. Testirao je oko 200 zatvorenika od čega je 80 umrlo u toku istraživanja, dok su ostale streljali.

Eksperimenti zamrzavanja[8] uredi

Eksperiment je služio kako bi se otkrilo koliko dugo nemački piloti, koji su bivali potopljeni, mogu preživeti u Severnom moru. Rašer je pokušavao da stvori uslove slične onima u Severnom moru, a potom bi zatvorenike potapao i držao u ledenoj vodi sve dok ne bi umrli od hladnoće, u proseku oko 5 sati. Za to vreme druga grupa golih zatvorenika bila je izložena temperaturama vazduha manjim od -6 °C. Umrlo je oko 300 zatvorenika, a skoro trećina je umrla istog trenutka od šoka.

Eksperimenti pitkosti morske vode uredi

U periodu od jula 1942. do septembra 1943, ovu vrstu ispitivanja vršio je doktor Hans Epinger, takođe u logoru Dahau. Zatvorenici su dobijali isključivo morsku vodu, kao jedinu tečnost za piće. Ovaj eksperiment je uglavnom vršen na Romima, koji bi na kraju bivali toliko dehidrirani da su lizali sveže oprane podove, kako bi došli do kapi vode.[9] Poenta eksperimenta je bila u tome da se utvrdi kakve poremećaje ili čak i smrt izaziva morska voda u periodu od 4 do 12 dana.[10]

Eksperimenti sa tuberkulozom [11] uredi

Nacistički doktori su želeli da utvrde da li postoji bilo koji prirodni imunitet koji je otporan na tuberkulozu, a potom su hteli da razviju vakcinu protiv ove bolesti. Zatvorenicima su ubrizgavane žive bakterije tuberkuloze u pluća, kako bi oni sami razvili imunitet protiv ove bolesti, međutim bezuspešno. Doktor Hajsmajer je, nekolicini Jevrejske dece, sekao limfne žlezde na rukama, a potom su bila obešena u Bulenhauserovoj brani. Oko 200 zatvorenika je izgubilo život u toku ovog eksperimenta.

Eksperimenti presađivanja kostiju, mišića i nerava [12] uredi

Istraživanje je vršeno u koncentracionom logoru Ravenzbrik u periodu od kraja 1942. sve do kraja 1943. Nacistički doktori su pokušavali da izvrše razne transplantacije s jedne osobe na drugu, kako bi pomogli nemačkoj armiji. Svi ovi zahvati, vršeni su na zatvorenicima bez anestezije. Bespomoćni ljudi bi umirali u velikim bolovima, od šoka, ili bi ostajali trajno paralizovani.

Rasno motivisani eksperimenti uredi

Glavni cilj ove grupe eksperimenata bio je stvaranje arijevske rase u najvećem mogućem broju. Neki od eksperimenata koje su izvodili nemački lekari bili su:

Eksperiment na blizancima uredi

Jedan od najpoznatijih i najbrutalnijih eksperimenata bio je upravo eksperiment na identičnim blizancima koje je vršio poznati doktor Jozef Mengele u Aušvicu. Mengele je verovao da ovim eksperimentima može doći do rešenja za umnožavanje arijevske rase. On je bio opsednut nacističkom ideologijom o postojanju samo jedne rase i verovao je da može otkriti na koji način da poveća broj rođene dece u toku jednog porođaja. On je razvrstavao blizance po polu i godinama, a potom bi im ubrizgavao različite injekcije u oči u pokušaju da dođe do promene boje očiju ili bi doslovno spajao blizance pokušavajući da dobije sijamske blizance. Od oko 1000 parova blizanaca, samo 200 je preživelo[11][13].

 
Tegle sa organima zatvorenika u Buhenvaldu.

Eksperimenti sa sterilizacijom uredi

Pored toga što je vršena sterilizacija ljudi koji su oboleli od raznih bolesti kao što su: šizofrenija, slepilo, psihički poremećaji, gluvoće kao i drugih bolesti, sterilisano je oko 400.000 zatvorenika. Sterilizacije je uglavnom vršio doktor Karl Klauberg [14]. On je za cilj imao da razvije najlakši i najjeftiniji metod sterilizacije. Nacisti su želeli da primene ovaj metod na milionima “neželjenih” zatvorenika. Žene u Aušvicu su sterilisane raznim injekcijama koje su sadržale srebro-nitrat i jod, međutim ubrizgavanje ovih injekcija je dovelo do jakih bolova, krvarenja kao i sepsi u želucu i raka. Mladićima su uglavnom testise podvrgli velikim radijacijama, od kojih bi oni bili potpuno sterilni, ali i ovo je kao posledicu imalo mnoštvo obolelih od strašnih opekotina [15].

Eksperimenti veštačke oplodnje uredi

Eksperiment je započeo nemački doktor Karl Klauberg u laboratoriji Blok 10, u Aušvicu. Preko 300 žena, uglavnom koje nisu imale decu, bilo je primorano na prostituciju sa zatvorenicima koje je Klauberg birao. On bi im nakon uspešne oplodnje govorio kako su oplođene životinjskom spermom, što je psihički ubijalo žene. Najveći broj žena je izvršilo samoubistvo nakon ovakvog mučenja.

Zbirka Jevrejskih leševa uredi

August Hirt, nemački doktor i profesor anatomije, želeo je da stvori veliku kolekciju leševa, lobanja i ostalih delova tela Jevreja [16]. Planirao je da otvori muzej u kom bi bili izloženi ovi posmrtni ostatci. Zatvorenici su izgladnjivani, ubijani, mučeni i sakaćeni. Oko 120 osoba je ugušeno plinom, a nekolicina koja bi preživela ovo mučenje ubijena je u logorima smrti po povratku.

Ad hok eksperimenti uredi

U cilju novih naučnih saznanja o posledicama korišćenja otrova i raznog oružja, nemački naučnici su na različite načine masovno trovali zatvorenike i nanosili im razne povrede.

Eksperiment s otrovima uredi

U logoru Buhenvald, naučnici su uveli injekcije benzena i cijanida na mnogim zatvorenicima, kako bi ustanovili brzinu umiranja. Takođe su otrovi ubacivani u hranu, a negde u septembru 1944. uveli su otrovne metke kojima bi ranili ljude. Bili su izloženi strašnim bolovima i na kraju bi uglavnom umirali.[17]

 
Streljani zatvorenici.

Eksperiment ranjavanja uredi

Najveći broj nemačkih vojnika je umirao od krvarenja na bojnom polju. Kada je Himler to otkrio, naređeno je da se otkrije lek kojim bi došlo do zgrušavanja krvi. Rašer je vršio istraživanje tako što bi amputirao delove tela, bez anestezije, svesnim zatvorenicima. Testirao je patentirani koagulant tako što bi posmatrao količinu krvi koja iskapa. Ako bi mu trebalo još krvi, pucao bi im u ostale delove tela. Amputirane delove su pokušavali da presade na druge žrtve.

Doktori holokausta[18] uredi

Neki od najpoznatijih doktora holokausta bili su:

Aribert Hajm uredi

Doktor Hajm je specijalizovao u proizvodnji umanjenih ljudskih glava. Neke od njih poslao je patološkom muzeju u Gusenu, a ostale su, njegovi prijatelji i on, koristili kao držače papira. Pored ovog, Hajm je vršio mnoge privatne eksperimente [19].

Marija Mandel uredi

Bila je zadužena za biranje zatvorenika koji su bili poslati u plinske komore i koje su koristili u raznim eksperimentima. Ovavljala je dužnost šefa ženskog logora u Aušvicu.[20] Bila je poznata kao „Zver“. Osuđena je na smrt 1947. godine.

Herta Oberhauzer uredi

Herta Oberhauzer je ubijala zatvorenike različitim injekcijama, sakaćenjem, vađenjem organa i slično. Na rane koje im je pravila, trljala je komadiće stakla i piljevinu. Iako je osuđena na 20 godina zatvora, puštena je mnogo ranije, a tek 1960. joj je oduzeta doktorska licenca.

Karl Klauberg uredi

Profesor Klauberg je bio zadužen uglavnom za eksperimente sterilizacije u Aušvicu. On je za cilj imao da izvrši što više sterilizacija u što kraćem roku, što bi pomoglo u borbi protiv neprijatelja [21].

Jozef Mengele uredi

Jedan od najpoznatijih doktora u koncentracionom logoru Aušvic. Bio je proglašen za glavnog lekara. Najviše se zalagao za eksperimente na patuljcima i blizancima. On je spajao blizance i pokušavao da stvori sijamske blizance. U najvećem broju deca su umirala od različitih infekcija. Takođe je veliki broj dece slao u plinske komore, izlagao ih raznim zračenjima, a takođe ih je ubijao ubrizgavanjem različitih hemikalija. Dokaze o ovim zločinima dala je nekolicina ljudi koji su preživeli. Po završetku rata, pobegao je u Južnu Ameriku, gde je nastavio vršiti eksperimente na blizancima. Umro je 1979. tako što se udavio usled moždanog udara. Tek 1992. utvrđen je identitet [22].

Posleratni period uredi

Po završetku rata, mnogim nacističkim lekarima je suđeno na Doktorskom suđenju pred Međunarodnim vojnim sudom u Nirnbergu[23]. Na ovom suđenju, izneti su svi dokazi o nehumanim eksperimentima i zločinima, koji su vršeni u koncentracionim logorima širom Nemačke. Neki od njih su osuđeni na smrt, ali nekolicina je oslobođena svih optužbi. Iako je opšte poznato koliko su nehumani bili svi eksperimenti koji su vršeni, većina dobijenih rezultata istraživanja, kao i knjige koje su pisali nacističkih lekari, se primenjuju u današnjoj medicini.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Holocaust Map of Concentration and Death Camps[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 24. 12. 2014. g. Pristupljeno 29. 12. 2014.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)
  2. ^ Concentration camps in Nazi Germany
  3. ^ Concentration Camps, 1933–1939
  4. ^ Nazi Medical Experiments | Jewish Virtual Library
  5. ^ [„The Experiments[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 29. 12. 2014. g. Pristupljeno 29. 12. 2014.  Sukob URL—vikiveza (pomoć) The Experiments]
  6. ^ Eckart 2006, str. 158.
  7. ^ [„High Altitude Experiment[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 29. 12. 2014. g. Pristupljeno 29. 12. 2014.  Sukob URL—vikiveza (pomoć) High Altitude Experiment]
  8. ^ [„Freezing Temperature Experiment[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 29. 12. 2014. g. Pristupljeno 29. 12. 2014.  Sukob URL—vikiveza (pomoć) Freezing Temperature Experiment]
  9. ^ Perper, Joshua A.; Cina, Stephen J. (2010). na. Springer Science & Business Media. str. 75. ISBN 978-1-4419-1371-5. 
  10. ^ „Sea Water Experiment[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 29. 12. 2014. g. Pristupljeno 29. 12. 2014.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)
  11. ^ a b Medical Experimentation of Nazi Doctors
  12. ^ [„Bone and Nerve Experiment[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 29. 12. 2014. g. Pristupljeno 29. 12. 2014.  Sukob URL—vikiveza (pomoć) Bone and Nerve Experiment]
  13. ^ [„Twin Studies[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 05. 03. 2016. g. Pristupljeno 29. 12. 2014.  Sukob URL—vikiveza (pomoć) Twin Studies]
  14. ^ Steinberg 2003, str. 521–523
  15. ^ Sterilization Experiments | Jewish Virtual Library
  16. ^ [„August Hirt: Deadly Collector of the Victims of the Holocaust[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 05. 11. 2019. g. Pristupljeno 29. 12. 2014.  Sukob URL—vikiveza (pomoć) August Hirt: Deadly Collector of the Victims of the Holocaust]
  17. ^ [„Holocaust - Medical Experiments[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 19. 12. 2014. g. Pristupljeno 29. 12. 2014.  Sukob URL—vikiveza (pomoć) Holocaust - Medical Experiments]
  18. ^ Nazi Medical Experimentation at Auschwitz-Birkenau | Jewish Virtual Library
  19. ^ Aribert Heim | Jewish Virtual Library
  20. ^ Maria Mandel
  21. ^ Carl Clauberg | Jewish Virtual Library
  22. ^ Josef Mengele | Jewish Virtual Library
  23. ^ Sudnica u Nirnbergu - svetska kulturna baština? - Radio-televizija Vojvodine

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi