Мексички питон

Meksički piton
Naučna klasifikacija
Domen:	Eukaryota
Carstvo:	Animalia
Tip:	Chordata
Klasa:	Reptilia
Red:	Squamata
Podred:	Serpentes
Porodica:	Loxocemidae; Cope, 1861
Rod:	Loxocemus; Cope, 1861
Vrsta:	L. bicolor
Binomno ime
	Loxocemus bicolor; Cope, 1861
Sinonimi
	Loxocemi - Cope, 1861; Loxocemina - Boulenger, 1879; Loxoceminae - Romer, 1956; Loxocemidae - McDowell, 1975; Loxocemus - Cope, 1861; Plastoseryx - Jan, 1862; L[oxocemus]. bicolor - Cope, 1861; Plastoseryx Bronni - Jan, 1862; Loxocemus Sumichrasti - Bocourt, 1876; Loxocemus Sumichrasti - Bocourt, 1876; Loxocemus bicolor - Boulenger, 1896; Loxocemus bicolor bicolor - Woodbury & Woodbury, 1944; Loxocemus bicolor sumichrasti - Woodbury & Woodbury, 1944;

Meksički piton (lat. Loxocemidae) je monotipska porodica zmija sa jednim rodom Loxocemus koji ima samo jednu vrstu Loxocemus bicolor što je jedinstveno među zmijama. Trenutno nema priznatih podvrsta ove jedine vrste.

Opis uredi

Odrasle jedinke dostižu dužinu maksimalno do 1,57 m, a u proseku su dugačke oko 91 cm. Telo im je snažno i veoma mišićavo. Glava je uska sa zašiljenom njuškom i sitnim očima što im olakšava ukopavanje u zemlju. Smatraju se terestičnim (zemljišnim) i polufosorijalnim organizmima što otežava njihovo posmatranje i izučavanje. Obično su tamne boje sa nekim svetlijim krljuštima. Povremeno, posle presvlačenja (odbacivanja zmijske košuljice) nestaje pigmentacije pa su zmije bele sa malim tamnim flekama na glavenom delu.

Razmnožavanje uredi

Razmnožavaju se jajima, oviparni su organizmi. Posmatrana ženka u zarobljeništvu polaže 2 do 4 jaja. Jaja su dužine 78, 8 mm, 37 mm širine, a teška su 61,5 g. U prirodnom okruženju se, navodno, mladunci legu iz jaja u maju i za 4-5 godina postižu polnu zrelost.

Rasprostranjenost i stanište uredi

Naseljavaju jugozapadni Meksiko, delove Centralne Amerike uključujući Gvatemalu, El Salvador, Honduras, Nikaragvu i severozapadni deo Kostarike. Njihova prirodna staništa su u toplim predelima pod šumom (ali ne u planinama), ponekad duž morskih obala. Veoma su tajanstvene životinje koje veći deo vremena provode krijući se među stenama, pod lišćem, u rupama pod zemljom pa čak i u mravinjacima.

Ishrana uredi

Veruje se da se hrane gušterima i glodarima, a primećeno je i da jedu i jaja iguana kao i morskih kornjača.

Reference uredi

^ ^a ^b ^v McDiarmid RW, Campbell JA, Touré T. 1999. Snake Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference, vol. 1. Herpetologists' League. 511 pp. ISBN 978-1-893777-00-2 (series). ISBN 978-1-893777-01-9 (volume).

[McD99-1] v McDiarmid RW, Campbell JA, Touré T. 1999. Snake Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference, vol. 1. Herpetologists' League. 511 pp. ISBN 978-1-893777-00-2 (series). ISBN 978-1-893777-01-9 (volume).

[1]