Meri Horner Lajel (London, 9. oktobar 1808London, 24. april 1873) bila je konholog i geolog. Bila je udata za čuvenog britanskog geologa Čarlsa Lajela i pomagala mu u njegovom naučnom radu. Ona sama nikada nije postala široko poznata, iako istoričari veruju da je verovatno dala veliki doprinos radu svog muža.[1] Njen poznati samostalni rad uključuje studije na Kanarskim ostrvima, u kojima je proučavala kopnene puževe 1854. godine.

Meri Horner Lajel
Lični podaci
Datum rođenja(1808-10-09)9. oktobar 1808.
Mesto rođenjaLondon, Engleska
Datum smrti24. april 1873.(1873-04-24) (64 god.)
Mesto smrtiLondon, Engleska
Naučni rad
Poljekonholog, geolog

Biografija

uredi

Meri Elizabet Horner je rođena u Londonu 1808. Bila je najstarija od šest ćerki[2] Leonarda Hornera, profesora geologije i reformatora obrazovanja koji je predavao u Engleskoj i Nemačkoj, a takođe je bio i predsednik Geološkog društva u Londonu 1846. i 1860.[3] Leonard Horner je želeo da sva njegova deca budu dobro obrazovana i angažovao je lične učitelje za svoju decu.[4]

Meri je imala veliki talenat za učenje različitih jezika i bila je poliglota. Mogla je da govori i piše na francuskom, nemačkom, holandskom, španskom i švedskom, što joj je koristilo za komunikaciju sa drugim geolozima i književnim ličnostima.[5]

Jedna od Merinih sestara bila je Fransis Džoana Banberi. Bila je supruga ser Čarlsa Džejmsa Foksa Banberija koji je takođe bio botaničar i geolog.[6] Koristeći kvalitetno obrazovanje, sve Merine sestre su pisale svoja originalna dela ili su radile prevode nemačkih/italijanskih članaka. Međutim, iz nekog nepoznatog razloga, Meri nije ništa objavila.[6]

Meri je postala konholog i geolog, dok je njena mlađa sestra Katarina postala botaničarka.

Godine 1832, sa 23 godine, udala se za Čarlsa Lajela (1787-1875), kome je njen otac prethodno predavao geologiju. Sa suprugom je delila ne samo ljubav prema geologiji, već i ljubav prema književnosti i prijateljske veze u svetu književnosti.[7] Marijina sestra Ketrin se udala za mlađeg brata Čarlsa Lajela, Henrija.

Umrla je 1873. dok je boravila u Londonu, samo dve godine pre smrti svog muža.[8] Utvrđeno je da je kratka bolest uzrok njene iznenadne i nepredviđene smrti.[9]

Karijera

uredi

Meri i Čarls Lajel su bili naučni partneri; pratila ga je na putovanjima i pomagala mu je skicirajući geološke crteže, pakujući njihovu odeću, opremu i primerke, katalogizirajući njihove kolekcije, učeći španski i švedski pored njenih govornih jezika francuskog i nemačkog kako bi pomogla u komunikaciji,[10] i delovala kao pisar kada mu je u kasnijim godinama opao vid.[11][12][13] Čarls se oslanjao na nju da mu pomogne da pronađe i katalogizira uzorke, da napiše geološke radove i pripremi predavanja.[5] Merine skice i slike uključivale su izdanke, geološke strukture i preseke koje su ona i njen muž pronašli.[14] Dala je značajan doprinos čuvenoj knjizi svog supruga „Principi geologije“.[15]

Radila je širom sveta, od visoravni Škotske, Engleske, Centralne Evrope (doline Rajne i Rone), Švajcarske, Severne Italije, Danske, Švedske, Norveške i raznih oblasti Severne Amerike, uključujući Misisipi, Ohajo, Džordžiju, Novu Englesku i Novu Škotsku, i na kraju Madeiru i Kanarska ostrva.[16] Najpoznatija je po svom naučnom radu iz 1854. godine, gde je proučavala svoju kolekciju kopnenih puževa sa Kanarskih ostrva.[17] Ova studija je bila uporediva sa studijom Čarlsa Darvina o pticama i kornjačama na ostrvima Galapagos.[18]

Meri je sakupljala i proučavala školjke, specijalizovana za školjke mekušaca.[19] Katalogizirala je više od 36 kutija fosilnih školjki koje su ona i Čarls doneli iz SAD 1842.[5]

Imala je veliki udeo u diskusijama o evoluciji Čarlsa Lajela i Darvina. Takođe je snabdevala Darvina raznim primercima, kao što su školjke, o kojima bi zajedno raspravljali u pismima.[20] Takođe je slobodno razgovarala o geološkim fenomenima sa drugim poznatim naučnicima i njihovim suprugama, kao što su Gideon Mantel, Tomas Henri Haksli, i Luis Agasis i njegova druga žena Elizabet, koja je bila prirodnjak.[21]

Meri se bavila "geološkom politikom".[22] Godine 1873. katedra za geologiju na Univerzitetu Kembridž postala je upražnjena, tako da je služila kao menadžer kampanje za kandidata, Tomasa Mekenija Hjuza, koji je bio referent za geodeziju u Geološkom zavodu. Mekeni je pobedio i služio na toj poziciji 44 godine, ali je nažalost ona umrla ubrzo nakon toga.[5] Geolog Roderik Marčison je primetio njeno prisustvo na posebnim sastancima Londonskog geološkog društva[23] i jasno je da je imala veliko interesovanje i da je dobro razumela geologiju.

Čarls Darvin je pohvalio Meri i opisao je kao „spomenik strpljenja“ u saradnji.[24] Amerikanci su je čak toliko voleli da joj je omaž objavljen u Boston Dejli Advertajzeru u kojem je pisalo: „Postoje mnoga srca u Sjedinjenim Državama koja će biti tužna zbog smrti ove divne žene... U svakom delu stekla je tople i trajne prijatelje... Snaga i ljupkost bili su njeni, i jedno i drugo...”[25] Zbog njene ogromne ljubaznosti i saosećanja, čak je i Boston Dejli Advertajzer objavio priznanje u čast njenog života.[26]

 
Grob Meri Horner Lajel na groblju Brukvud

Istorijski kontekst

uredi

Iako je Meri Horner Lajel imala adekvatna znanja iz oblasti geologije, drugi geolozi njenog vremena nisu gledali sa istom pažnjom na njen rad.[27] Ovo će kasnije ponoviti i istoričari. Međutim, uprkos tome, ona je uradila znatan obim rada i istraživanja. Najvažnije je bilo njeno putovanje na Kanarska ostrva da proučava kopnene puževe. Njeno geološko znanje i rad bi je učinili uspešnim geologom da nije bila ograničena na društvene i rodne norme svog vremena.[12]

Zbog društvenih ograničenja sa kojima se Meri Horner Lajel suočila zbog toga što je žena, veliki deo njenog rada nije povezan sa njenim imenom.[12] Da je istraživala u savremenijem vremenu, njen rad bi mogao da ostane sopstveni, a ne da se spoji sa Čarlsovim imenom i delom.[28] U pismu koje je napisao Čarls Lajel, on se poziva na matematičarku Meri Somervil i navodi „da je naša prijateljica gospođa Somervil bila udata za nekog matematičara, nikada ne bismo čuli za njen rad. Ona bi ga spojila sa radom svog muža i izdali bi ga kao njegov“.[12][29] Istoričari veruju da je ovim rečima verovatno mislio na svoju ženu Meri, spajajući njeno delo sa svojim.[12][29]

Godine 1833. Horner Lajel je bila snažan zagovornik prava žena da pohađaju predavanja na Kings koledžu u Londonu.[30] Čarls Lajel je ovo dozvolio i otkrio da su polovinu njegovih predavanja od 250 prisutnih činile žene.[5] Godine 1870. prisustvovala je sastanku članova i pristalica Nacionalnog društva za žensko pravo glasa na kojem se obratila Milisent Foset, prisustvovala je i njena sestra, Elizabet Geret Anderson.[5] Zatim je 1871. Savet za društvo umetnosti osnovao je komisiju za promovisanje boljeg obrazovanja žena svih klasa i Lajel je sedela u ovom odboru.[5]

Pisma

uredi

Meri Horner Lajel je često čitala knjige, crtala slike i pisala pisma za svog muža Čarlsa zbog njegovog slabog vida. Napisala je desetine pisama prijateljima, porodici i kolegama, u kojima je detaljno opisivala svakodnevni život nje i njenog supruga, kao i njihov rad.[31][32][33] Njena pisma opisuju i njihovo geološko putovanje kroz Norvešku 1837. godine, u kome su detaljno opisani susreti sa raznim profesorima geologije i biolozima, kao i posao koji su obavljali tokom svojih putovanja.[33]

Zbog poznavanja nekoliko jezika Meri je bila u mogućnosti da se dopisuje i prevodi pisma evropskih profesora, što je verovatno omogućilo njoj i njenom mužu da nastave svoja istraživanja i steknu dalje veze u naučnoj oblasti.[34]

Horner Lajel se takođe dopisivala sa Darvinom. U svojim pismima govore o školjkama i uzorcima školjki koje je ona dala Darvinu, kao i o škotskim dolinama,[35][36][37] a u drugom pismu on od nje traži prevode tekstova sa švedskog na engleski jezik, koji je pokušavao da uči, proširujući prevodilačke sposobnosti Meri Horner Lajel iznad sposobnosti njenog muža.[38]

Takođe se dopisivala sa američkim ličnostima kao što su prosvetitelj, prirodnjak i pisac Elizabet Agasiz o glacijskoj geologiji Južne Amerike[39] i sa lekarom, političarem i prirodnjakom Vilijamom Preskotom.[40]

Počasti

uredi

Krater na planeti Veneri nazvan je Horner u njenu čast.[41]

Reference

uredi
  1. ^ Cole, Ellen (2013). Women's Work: A Survey of Scholarship By and About Women. Routledge. str. 55–56. ISBN 9781136376276. 
  2. ^ Ogilvie, Marilyn B. (1986). Women in Science. The Massachusetts Institute of Technology. 
  3. ^ „Trowelblazers | Pioneering women in archaeology, palaeontology and geology — past & present.” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-10-03. 
  4. ^ Bunbury, Charles James Fox (2011), Bunbury; Lyell, ur., „1884”, Memorials of Sir C.J.F. Bunbury, Cambridge: Cambridge University Press: 3—96, ISBN 9781139150750, doi:10.1017/cbo9781139150750.001, Pristupljeno 2023-12-10 
  5. ^ a b v g d đ e „Mary Lyell | Geologist | Minerva Scientifica” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-12-10. 
  6. ^ a b „Horner Collection”. The British Institute of Florence (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-12-10. 
  7. ^ Somerville, Mary (2001). Queen of Science: Personal Recollections of Mary Somerville. Canongate Books. str. 351. ISBN 9781847674654. 
  8. ^ „Trowelblazers | Pioneering women in archaeology, palaeontology and geology — past & present.” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-10-03. 
  9. ^ „Charles Lyell - Geologist, Stratigraphy, Uniformitarianism | Britannica”. www.britannica.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-12-11. 
  10. ^ Cole, Ellen (2013). Women's Work: A Survey of Scholarship By and About Women. Routledge. str. 55–56. ISBN 9781136376276. 
  11. ^ „Mary Lyell | Geologist | Minerva Scientifica” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-12-10. 
  12. ^ a b v g d Hunter, Dana. „Mary Horner Lyell: "A Monument of Patience". Scientific American Blog Network (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-12-10. 
  13. ^ Somerville, Mary (2001). Queen of Science: Personal Recollections of Mary Somerville. Canongate Books. str. 351. ISBN 9781847674654. 
  14. ^ Levy, Rachel (2013-05-10). „Mary Horner Lyell”. Grandma Got STEM (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-12-10. 
  15. ^ „Trowelblazers | Pioneering women in archaeology, palaeontology and geology — past & present.” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-10-03. 
  16. ^ „Mary Lyell | Geologist | Minerva Scientifica” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-12-10. 
  17. ^ Cole, Ellen (2013). Women's Work: A Survey of Scholarship By and About Women. Routledge. str. 55–56. ISBN 9781136376276. 
  18. ^ Ellen Cole; Esther D Rothblum; Donna M Ashcraft (2013). Women's Work: A Survey of Scholarship By and About Women. Routledge. str. 55—56. ISBN 9781136376276. 
  19. ^ „Mary Lyell | Geologist | Minerva Scientifica” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-12-10. 
  20. ^ Levy, Rachel (2013-05-10). „Mary Horner Lyell”. Grandma Got STEM (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-12-10. 
  21. ^ „Mary Lyell | Geologist | Minerva Scientifica” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-12-10. 
  22. ^ „Mary Lyell | Geologist | Minerva Scientifica” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-12-10. 
  23. ^ Ellen Cole; Esther D Rothblum; Donna M Ashcraft (2013). Women's Work: A Survey of Scholarship By and About Women. Routledge. str. 55—56. ISBN 9781136376276. 
  24. ^ Levy, Rachel (2013-05-10). „Mary Horner Lyell”. Grandma Got STEM (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-10-03. 
  25. ^ „Mary Lyell | Geologist | Minerva Scientifica” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-12-10. 
  26. ^ „https://www.darwinproject.ac.uk/letter/DCP-LETT-1122.xml”. Darwin Correspondence Project (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-12-11.  Spoljašnja veza u |title= (pomoć)
  27. ^ Hunter, Dana. „Mary Horner Lyell: "A Monument of Patience". Scientific American Blog Network (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-12-10. 
  28. ^ Hunter, Dana. „Mary Horner Lyell: "A Monument of Patience". Scientific American Blog Network (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-12-10. 
  29. ^ a b Lyell, Charles (1881). Life Letters and Journals of Sir Charles Lyell, Bart (na jeziku: engleski). John Murray. ISBN 978-0-598-01213-5. 
  30. ^ „Mary Lyell | Geologist | Minerva Scientifica” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-12-10. 
  31. ^ „https://www.darwinproject.ac.uk/letter”. Darwin Correspondence Project (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-12-10.  Spoljašnja veza u |title= (pomoć)
  32. ^ Lyell, Charles (1881). Life Letters and Journals of Sir Charles Lyell, Bart (na jeziku: engleski). John Murray. ISBN 978-0-598-01213-5. 
  33. ^ a b Hestmark, Gier (2011). „The meaning of 'metamorphic' - Charles and Mary Lyell in Norway, 1837”. Norwegian Journal of Geology. 91: 247—275. 
  34. ^ Hunter, Dana. „Mary Horner Lyell: "A Monument of Patience". Scientific American Blog Network (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-12-10. 
  35. ^ „https://www.darwinproject.ac.uk/letter/DCP-LETT-1122.xml”. Darwin Correspondence Project (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-12-10.  Spoljašnja veza u |title= (pomoć)
  36. ^ Hestmark, Gier (2011). „The meaning of 'metamorphic' - Charles and Mary Lyell in Norway, 1837”. Norwegian Journal of Geology. 91: 247—275. 
  37. ^ Hunter, Dana. „Mary Horner Lyell: "A Monument of Patience". Scientific American Blogs. Pristupljeno 3. 12. 2013. 
  38. ^ „https://www.darwinproject.ac.uk/letter”. Darwin Correspondence Project (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-12-10.  Spoljašnja veza u |title= (pomoć) {{cite web}}: External link in |title=
  39. ^ Cole, Ellen (2013). Women's Work: A Survey of Scholarship By and About Women. Routledge. str. 55–56. ISBN 9781136376276. 
  40. ^ Ellen Cole; Esther D Rothblum; Donna M Ashcraft (2013). Women's Work: A Survey of Scholarship By and About Women. Routledge. str. 55—56. ISBN 9781136376276. 
  41. ^ Horner Gazetteer of Planetary Nomenclature, International Astronomical Union (IAU). Accessed March 2016