Međa je naseljeno mesto grada Leskovca u Jablaničkom okrugu. Prema popisu iz 2022. bilo je 729 stanovnika.

Međa
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugJablanički
GradLeskovac
Stanovništvo
 — 2022.729
Geografske karakteristike
Koordinate43° 06′ 33″ S; 21° 50′ 17″ I / 43.109166° S; 21.838° I / 43.109166; 21.838
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina263 m
Međa na karti Srbije
Međa
Međa
Međa na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj016
Registarska oznakaLE

Istorija

uredi

Selo Međa je prema postanku jedno od najmlađih u leskovačkom kraju. U tursko doba je atar sela bio u vlasništvu gornjobrijanjskog age. Ceo pustorečki kraj je bio obilato naseljen Arnautima, kao i Romima, koji su se nastanjivali uvek uz reku. Od pravoslavnih Slovena je u ataru sela Međa živeo samo rod Marčinci, koji su starosedeoci i čije poreklo nije poznato, njih je bilo čak 15 kuća. Po oslobođenju od Turaka, selo je pripalo brestovačkoj opštini. Pošto je selo u ravnici i veoma plodno, a slabo naseljeno, izvršena je agrarna reforma 1882. što je privuklo brojne siromašne porodice iz drugih krajeva da se dosele u Među, gde su dobijali od države zemljište na otplatu.[1]

Međa je u drugom svetskom ratu bila uporište NOPa i veliki broj meštana je uzeo učešće u narodnooslobodilačkoj borbi, zbog čega je selo nastradalo od četnika iz Toplice i od Srpskog dobrovoljačkog korpusa.[2]

Demografija

uredi

U naselju Međa živi 664 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 38,0 godina (36,3 kod muškaraca i 39,6 kod žena). U naselju ima 241 domaćinstvo, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,62.

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Zemlje i šume

uredi

Ukupna površina atara sela Međa iznosi 744 hektara. Od ovoga na njive i bašte pada 518, voćnjake 6, vinograde 13, livade 15, pašnjake 5, šumu 157 dok je neplodno zemljište ukupno 30 hektara.

Zemlja nosi ove nazive: Voćnjak, Goleme Livade, Trske, Garda, Selište, Utrina, Čelije, Staro Lozje, Drenovačko, Jasike, Mokri Put, Mečkarica, Gornje Pojište, Poreske Livade i Vilipove Livade.

Starine u selu

uredi

Na severu od sela nalazi se lokalitet Gradište. Po narodnom predanju ovde je nekada bila Međa. Na Gradištu postoje tragovi naselja; kamen i ćerpič velikog formata.

Drugi lokalitet kao trag je Kale – Kalište u okviru Baze. Svakako to je onaj „stari porušeni gradić, koji se zove Dobra Glava“. Po narodnom predanju ovde je bila rimska tvrđava. Na lokaleitetu postoje tragovi kamenog zida. Groblje ovog grada nalazilo se na današnjem groblju sela Donje Brijanje.

Istočno od sela teče Pusta Reka. Selo je podignuto na njenoj levoj obali. Pored ove tekućice u ataru sela se nalaze kladenci: Gornje Pojište, Ašansko – ranije bila česma, Jasika – sada česma u pravcu Gornjeg Drenovca; Sedam Metara, pod Dobrom Glavom. Ime je dobio po deonici na sedam metara nekadašnje utrine. U selu postoje bunari čija je dubina od 8 do 12 metara.


Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 762
1953. 871
1961. 914
1971. 989
1981. 1.049
1991. 939 911
2002. 872 941
2011. 821
2022. 729
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
665 76,26%
Romi
  
207 23,73%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference

uredi
  1. ^ https://www.poreklo.rs/2017/03/11/poreklo-prezimena-selo-medja-leskovac/
  2. ^ Grupa autora (1992). Istorija Leskovca. Beograd: Institut za savremenu istoriju. str. 330. 
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze

uredi