Milutin Stefanović

Milutin Stefanović (Beograd, 25. februar 1924 − Beograd, 7. maj 2009) bio je srpski hemičar i univerzitetski profesor. Stefanović je bio profesor Hemijskog fakulteta Beogradskog univerziteta, jedan od najznačajnijih organskih hemičara i biohemičara i pionir hemotaksonomskih istraživanja.

Milutin Stefanović
Lični podaci
Datum rođenja(1924-02-25)25. februar 1924.
Mesto rođenjaBeograd, Kraljevina SHS
Datum smrti7. maj 2009.(2009-05-07) (85 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija
Naučni rad
PoljeHemija, biohemija

Poreklo uredi

Otac Milutina Stefanovića, Miloš (1876—1941), rođen u Beogradu, do 1927. godine radio je u Direkciji srpskih državnih železnica, a 1928. godine izabran je za vanrednog profesora na Poljoprivrednom fakultetu u Beogradu. Objavio je 130 naučnih radova[1] i dva univerzitetska udžbenika. Poginuo je 13. aprila 1941. godine kao rezervni oficir Jugoslovenske vojske prilikom bombardovanja Sarajeva. Majka Danica Altman (1894—1966), rođena u Stanislavu u Galiciji, godine 1919. u Beču se udala za Miloša Stefanovića.

Pored Milutina, imali su starijeg sina Đorđa (1920—2004), arhitektu, koji je živeo u Švajcarskoj.

Biografija uredi

Osnovnu školu i gimnaziju je završio u Beogradu, gde je maturirao 1942. godine sa odličnim uspehom. Na Hemijsku grupu Prirodno-matematičkog fakulteta, Milutin se upisao 1947. godine uz zalaganje profesora Đorđa Stefanovića. Diplomirao je 1951. godine sa radom pod nazivom Određivanje sumpora u organskim supstancama elektrooksidacijom. Pod rukovodstvom Đorđa Stefanovića odmah je započeo rad na doktorskoj tezi pod nazivom Sinteze beta-aril-beta amino-propionskih kiselina i beta-april-alfa-beta-diaminopropionskih kiselina koju je i odbranio 16. jula 1954. godine.

Godine 1957. izabran je za docenta za predmet Hemija na Katedri hemije PMF-a. Od februara 1958. do novembra 1959. bio je na specijalizaciji u Francuskoj gde je radio na sintezama steroidnih hormona i alkaloida. U tom periodu bio je član Saveta Instituta za hemijska, tehnološka i metaluruška istraživanja (IHTM) i član Uprave Srpskog hemijskog društva.

Period od oktobra 1963. do januara 1964. proveo je u Hemijskom institutu Tehničke velike škole u Braunšvajgu gde je radio na fotohemijskim reakcijama sa prirodnim proizvodima. Godine 1964. izabran je za vanrednog profesora za predmet Hemija prirodnih proizvoda, pri katedri PMF-a.

Od aprila do oktobra 1969. boravio je u SAD na osnovu razmene Saveta jugoslovenskih akademija i američke Akademije nauka u Vašingtonu. Za vreme boravka radio je u oblasti organske hemije i hemije prirodnih proizvoda.

Za redovnog profesora za predmet Organska hemija na Katedri hemije PMF-a izabran je 1970. godine dok je za upravnika Instituta za hemiju PMF-a izabran izabran 1972. godine na period od dve godine. Radni odnos mu je prestao 1989. godine, kada je napunio 65, ali je nastavio da se bavi naučnim istraživanjem kroz projekte SANU sve do 2004. godine.

Umro je u Beogradu 7. maja 2009. godine.

Udžbenici i naučni radovi uredi

Milutin Stefanović je objavio četiri univerzitetska udžbenika za predmete koje je predavao i za oblast koju je naučno istraživao:

  • Hemija prirodnih proizvoda, Zavod za izdavanje udžbenika, Beograd, 1965 (zajedno sa Đ. Stefanovićem i B. Grujić).
  • Hemija steroida, Zavod za izdavanje udžbenika SRS, 1966.
  • Carl R. Noller, Textbook of Organic Chemistry, W.B. Saunders Company, 1966; Organska hemija, Beograd, 1970, preveo M. Stefanović.
  • Kagan Henri B., Organische Stereochemie, Stuttgart, Georg Thieme Verlag, 1977. Stereohemija, Beograd, 1987, preveo M. Stefanović.

Objavio je 130 naučnih radova u domaćim i stranim časopisima. Njegovi radovi se mogu podeliti uglavnom u tri grupe:

  • hemija bisamida,
  • hemija i biohemija steroida i
  • fito hemijsko proučavanje domaće flore.

Odlikovanja i priznanja uredi

  • Oktobarska nagrada grada Beograda 1966.
  • Orden rada sa crvenom zastavom 1981.
  • Plaketa grada Beograda 1985.
  • Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom 1988.
  • Plaketa povodom 40-godišnjice Prirodno-matematičkog fakulteta Beogradskog univerziteta.
  • Zaslužni član Srpskog hemijskog društva 1981.
  • Medalja i povelja Srpskog hemijskog društva za trajan naučni doprinos u hemiji 1990.
  • Počasni član Srpskog hemijskog društva 1992.[2]

Reference uredi

  1. ^ „Planeta Br. 96 | VELIKI UMOVI SVETA”. www.planeta.rs. Pristupljeno 2023-12-01. 
  2. ^ Čeković, Živorad (2017). Znameniti srpski hemičari. Beograd: Hemijski fakultet Univerziteta u Beogradu. str. 665—701. 

Spoljašnje veze uredi