Ministarstvo propagande Nacističke nemačke

Ministarstvo za narodno prosvetljenje i propagandu Nacističke Nemačke (nem. Reichsministerium für Volksaufklärung und Propaganda or Propagandaministerium) je imalo svrhu nametanja Nacističke ideologije u Nemačkoj. U ostale ciljeve su spadali i regulisanje kulture i društva. Osnovano je 13 marta 1933, od strane nove Hitlerove nacional-socijalističke vlasti. Ministarstvo je vodio Jozef Gebels. On je bio odgovoran za kontrolu štampanih medija i kulture u Trećem rajhu.

Zgrada Ministarstva propagande 1936. godine

Uloga u Nacističkoj državi uredi

Kada su Nacisti došli na vlast, Ministarstvo propagande je veoma brzo uvedeno. Njen glavni zadatak je bio da nametnu nacističku doktrinu na narod i da kontrolišu i cenzurišu javno mišljenje. Ali glavna uloga ministarstva je počela zajedno sa početkom rata.

Drugi svetski rat je bio zasnovan na mnogo više propagande nego prvi. To se najviše odnosilo na nove medije kao što su film i radio. Zbog velike primene u praksi i naučnog odnosa prema propagandi i u Evropi i u Americi, njeno korišćenje je bilo veoma organizovano. Novi način psihološke borbe je rođen.

Organizacija ministarstva uredi

Ministarstvo je imalo konstantan rast. Počelo je 1933. sa pet odeljenja i 350 zaposlenih. Do 1939. je imalo 2000 zaposlenih u 17 odeljenja. Između 1933. i 1941, budžet ministarstva je porastao sa 14 miliona na 187 miliona nemačkih maraka. Tri državna sekretarijata su bila podređena Jozefu Gebelsu, i to:

  • Treći državni sekretarijat - Herman Eser (1935 - 1945)

Propaganda uredi

Ministarstvo propagande je koristilo mnogo vrsta medija da bi što dalje poslalo Nacističku poruku i da bi održalo kontgrolu nad narodom. Posteri, novine, izdavaštvo i umetnost su bili kontrolisani i korišćeni od strane Ministarstva.

Govori su korišćeni da bi se povećao efekat uspeha Nemačke vlade. Gebels je prokomentarisao Hitlerov prvi govor posle izbora za kancelara «To će imati veliku propagandu vrednost - biće korišćen i gledan u bioskopima - veliki uspeh» Baš pre održavanja ovog govora, Gebels je upoznao Hitlera sa velikom važnošću propagande. «Izgleda da ne možeš da imaš dobru vladu bez dobre propagande, ali ipak, ne možeš da imaš dobru propagandu bez dobre vlade. Ali ne smeš da lažeš! Nikad ne smeš da lažeš! Jevreji moraju platiti što su lagali naš narod!» Međutim, možda najviše ironičan govor u Drugom svetskom ratu je sastavilo Ministarstvo propagande. Gebelsov govor posle Nemačkog poraza u Staljingradu je imao za cilj da se stvori podrška za totalni rat. Hitler je držao govore preko radija, ali je bio mnogo ubedljiviji kada je držao javne govore.

Vidi još uredi

Literatura uredi

  • Christian Härtel: Stromlinien - Wilfrid Bade, eine Karriere im Dritten Reich. be.bra-Wissenschaftsverlag, Berlin. 2004. ISBN 978-3-937233-10-9.
  • Jürgen Hagemann: Die Presselenkung im Dritten Reich. Bonn. 1970. ISBN 978-3-416-00665-1.
  • Lutz Hachmeister, Michael Kloft (Hrsg.): Das Goebbels-Experiment. Dt. Verl.-Anstalt, München. 2005. ISBN 978-3-421-05879-9.
  • Hilmar Hoffmann: Propaganda im NS- Film I. Fischer, Frankfurt a.M. 1991. ISBN 978-3-596-24404-1.
  • Stefan Hartwig: Konflikt und Kommunikation. Medienarbeit, Kriegsberichterstattung und Propaganda. Lit, Münster u.a. 1999. ISBN 978-3-8258-4513-1.
  • Leiser, Erwin (1989). Deutschland, erwache!: Propaganda im Film des Dritten Reiches. Rowohlt. ISBN 978-3-499-12598-0. 
  • Peter Longerich: Goebbels. Biographie. Siedler Verlag, München. 2010. ISBN 978-3-88680-887-8.
  • Hans Bohrmann, Gabriele Toepser-Ziegert (Hrsg.): NS-Presseanweisungen der Vorkriegszeit. Edition und Dokumentation. Bd. 1–7 (1933–1939), Saur, München 1984–2001. ISBN 978-3-598-10551-7.
  • Nils Oschinski: Inhalt und Umsetzung früher nationalsozialistischer Presseanweisungen: Drei Göttinger Zeitungen im Vergleich (1933–1935). Grin Verlag, München. 2007. ISBN 978-3-638-74303-7.
  • Jürgen Wilke: Presseanweisungen im zwanzigsten Jahrhundert. Erster Weltkrieg – Drittes Reich – DDR. Böhlau Verlag, Köln. 2007. ISBN 978-3-412-10506-8.

Spoljašnje veze uredi