Minski geto
Minski geto je formiran u Minsku ubrzo posle invazije nacističke Nemačke na Sovjetski Savez. Bio je jedan od najvećih u istočnoj Evropi, a najveći na okupiranoj teritoriji Sovjetskog Saveza. U njemu je bilo smešteno blizu 100.000 Jevreja, od kojih je većina stradala u holokaustu.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/7b/Bundesarchiv_N_1576_Bild-006%2C_Minsk%2C_Juden.jpg/300px-Bundesarchiv_N_1576_Bild-006%2C_Minsk%2C_Juden.jpg)
Kao i u mnogim drugim getima, Jevreji su bili primorani da rade za Nemce u fabrikama.[1] Stanovnici geta su živeli u veoma lošim uslovima, sa nedovoljnim zalihama hrane i lekova.[2]
U martu 1942. ubijeno je oko 5.000 Jevreja, uglavnom dece, koji su streljani i živi zakopani.[3] Danas se na tom mestu nalazi spomenik Minskom getu. Do avgusta 1942. u getu je ostalo manje od 9.000 Jevreja, prema nemačkim zvaničnim dokumentima.[2] Geto je likvidiran 21. oktobra 1943,[2] a preostali minški Jevreji su ubijeni u logoru smrti Sobibor.[1] Nekoliko hiljada Jevreja je ubijeno i u logoru Mali Trostanec.
Reference
uredi- ^ a b MINSK, Holocaust Encyclopedia
- ^ a b v Minsk Ghetto Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. jul 2011), Pristupljeno 9. 4. 2013.
- ^ Rhodes, Richard (2002). Masters of Death: The SS-Einsatzgruppen and the Invention of the Holocaust. Random House. str. 244. ISBN 0375409009.
Literatura
uredi- Epstein, Barbara (2008). The Minsk Ghetto 1941-1943: Jewish resistance and Soviet internationalism. University of California Press. ISBN 978-0-520-24242-5.
- Smolar, Hersh (1989). The Minsk Ghetto: Soviet-Jewish partisans against the Nazis. Holocaust Library. ISBN 978-0-89604-068-7.