Mirko Bogović (Varaždin, 2. februar 1816Zagreb, 4. maj 1893) bio je hrvatski pjesnik i političar.[1][2]

Mirko Bogović
Mirko Bogović
Datum rođenja(1816-02-02)2. februar 1816.
Mesto rođenjaVaraždinAustrijsko carstvo
Datum smrti4. maj 1893.(1893-05-04) (77 god.)
Mesto smrtiZagrebAustrougarska
Potpis

Biografija uredi

Pohađao je vojnu školu u Petrovaradinu, a studirao je u Sombathelju i Zagrebu.[3]

 
Naslovna strana zbirke pesama Ljubice (1844)

Pisao je satirične pjesme romantičnog, političkog i patriotskog sadržaja. Tokom Bahovog apsolutizma, Bogović je bio središnja osoba hrvatske književnosti u Austrijskom carstvu, kao jedan od osnivača hrvatske novele („Pripovijesti”).[4][5]

Uređivao je časopise Neven (1852) i Kolo (1854).[2]

Bio je zagrebački veliki župan 1867. godine i ministarski savetnik u Budimpešti (1871—1875).[2]

Reference uredi

  1. ^ Bogdanović & Sokač Bogdanović 2016, p. 6.
  2. ^ a b v Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. 1984. str. 69. 
  3. ^ Milorad Živančević (1971). Živan Milisavac (ed.). Jugoslovenski književni leksikon [Yugoslav Literary Lexicon] (in Serbo-Croatian). Novi Sad (SAP Vojvodina, SR Serbia): Matica srpska. p. 42.
  4. ^ „BOGOVIĆ Mirko | Enciklopedija Srpskog narodnog pozorišta” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-01-24. 
  5. ^ „Bogović, Mirko | Hrvatska enciklopedija”. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 2023-01-24. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi