Mirko Bogović
Mirko Bogović (Varaždin, 2. februar 1816 — Zagreb, 4. maj 1893) bio je hrvatski pjesnik i političar.[1][2]
Mirko Bogović | |
---|---|
Datum rođenja | 2. februar 1816. |
Mesto rođenja | Varaždin, Austrijsko carstvo |
Datum smrti | 4. maj 1893.77 god.) ( |
Mesto smrti | Zagreb, Austrougarska |
Potpis | |
Biografija uredi
Pohađao je vojnu školu u Petrovaradinu, a studirao je u Sombathelju i Zagrebu.[3]
Pisao je satirične pjesme romantičnog, političkog i patriotskog sadržaja. Tokom Bahovog apsolutizma, Bogović je bio središnja osoba hrvatske književnosti u Austrijskom carstvu, kao jedan od osnivača hrvatske novele („Pripovijesti”).[4][5]
Uređivao je časopise Neven (1852) i Kolo (1854).[2]
Bio je zagrebački veliki župan 1867. godine i ministarski savetnik u Budimpešti (1871—1875).[2]
Reference uredi
- ^ Bogdanović & Sokač Bogdanović 2016, p. 6.
- ^ a b v Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. 1984. str. 69.
- ^ Milorad Živančević (1971). Živan Milisavac (ed.). Jugoslovenski književni leksikon [Yugoslav Literary Lexicon] (in Serbo-Croatian). Novi Sad (SAP Vojvodina, SR Serbia): Matica srpska. p. 42.
- ^ „BOGOVIĆ Mirko | Enciklopedija Srpskog narodnog pozorišta” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-01-24.
- ^ „Bogović, Mirko | Hrvatska enciklopedija”. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 2023-01-24.
Literatura uredi
- Hrvatska enciklopedija, tom 2, 2000
- Bogović Mirko. U: Austrijski biografski rječnik 1815–1950. tom 1, izdavač Austrijska akademija nauka, Beč 1957, S. 99.