Miroslav Parović

српски политичар

Miroslav Parović (Zrenjanin, 14. jul 1984) je srpski političar i predsednik predsedništva Narodnog slobodarskog pokreta, kandidat na izborima za predsednika Srbije 2017, na kojima osvaja 0.3% glasova i poslednje mesto.

Miroslav Parović
Lični podaci
Datum rođenja(1984-07-14)14. jul 1984.(39 god.)
Mesto rođenjaZrenjanin, SFRJ
DržavljanstvoSrbija
NarodnostSrbin
Religijapravoslavni hrišćanin
UniverzitetFakultet tehničkih nauka Univerziteta u Novom Sadu
Profesija- doktor tehničkih nauka.
Porodica
SupružnikSnežana
Deca2
Politička karijera
Politička
stranka
Narodni slobodarski pokret (2016—)
Treća Srbija
(2012—2016)
Dveri (do 2012)
Predsednik predsedništva Narodnog slobodarskog pokreta
17. decembar 2016.
30. januar 2015. — 17. decembar 2016.
PrethodnikZaharije Trnavčević
Predsednik Treće Srbije
22. mart 2014. — 30. januar 2015.
PrethodnikAleksandar Protić
Zamenik predsednika Treće Srbije
13. oktobar 2013. — 22. mart 2014.
NaslednikAndrej Fajgelj

Biografija uredi

Rođen je 14. jula 1984. godine u Zrenjaninu, od roditelja poljoprivrednika.

Osnovnu školu završio je u mestu Jaša Tomić, a srednju elektrotehničku školu „Nikola Tesla“ u Zrenjaninu.

Na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu završio je elektrotehniku kao jedan od najboljih studenata generacije (prosek ocena 9,82) i stekao zvanje: diplomirani inženjer - master elektrotehnike i master računarstva.

Nakon prethodnog višegodišnjeg aktivizma kao studenta, i u Srpskom saboru Dveri, te u Pokretu za život Srbije - Dveri čiji je bio jedan od ideoloških tvoraca i nosilac izborne liste u Novom Sadu na izborima 2012. Bio je osnivač političke organizacije Treća Srbija koja je 17. decembra 2016. odlukom organa partije prerasla u Narodni slobodarski pokret.

Aktivan na društvenoj sceni, govorio je na više stotina tribina, skupova, protesta, televizijskih i radio-emisija.

Prvi je političar iz Srbije koji je na najvišem nivou primljen u Vladi Krima i upravi Grada Sevastopolja u decembru mesecu 2014.[1][2] Tokom 2014. godine zvanično je primljen u Evropskom parlamentu od strane poslanika Nacionalnog fronta, Žan luk Šafhauzera.[3] Predsedavao i idejno osmislio veliku međunarodnu konferenciju "Nova Evropa", 17.10.2014. godine, na kojoj su učesnici iz vodećih država Evrope razgovarali o mogućnosti uspostavljanja osovine Pariz-Berlin-Moskva-Beograd kao načina da se Evropa otrgne od dominacije NATO pakta.[4] Održava stalne kontakte sa slobodarskim i suverenističkim partijama Evrope, a pre svega onima iz Francuske, Rusije, Nemačke i Austrije.

Sa ponosom ističe svoju inicijativu i učešće u podizanju spomenika Stefanu Nemanji u Banja Luci.

U periodu od 2012–2016. u Skupštini grada Novog Sada bio je savetnik gradonačelnika Novog Sada za energetiku ispred svoje partije.

Radio je na brojnim inženjerskim projektima i pisao stručne i naučne radove u oblasti elektroenergetike, obnovljivih izvora energije i energetske efikasnosti. Kao dete paora posebno se interesuje za razvoj koncepta održivog sela u 21. veku, smatrajući da Srbija mora da proizvodi zdravu hranu, čistu energiju i nove tehnologije.

Od njegove 24. godine uz društveni aktivizam, sve vreme se bavio i poslom elektro-inženjera, i trenutno je zaposlen u struci u sistemu Elektroprivrede Srbije.

Kako ističe, ponosan je na svog pretka Blagoja Parovića, trudi se da svojim životom proklamuje koncept aktivnog rodoljublja. Politički uzor mu je Despot Stefan Lazarević, a omiljeni epski lik Banović Strahinja.

Živi u Novom Sadu. Oženjen je Snežanom i ima ćerku Lenku i sina Nemanju.

Izvori uredi

  1. ^ „Treća Srbija u poseti Vladi Krima”. Arhivirano iz originala 17. 09. 2016. g. Pristupljeno 05. 11. 2015.  Tekst „ Treća Srbija ” ignorisan (pomoć)
  2. ^ „Ruski mediji o nedavnoj poseti delegacije Treće Srbije Krimu”. Arhivirano iz originala 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 05. 11. 2015.  Tekst „ Treća Srbija ” ignorisan (pomoć)
  3. ^ „Delegacija Treće Srbije u poseti Francuskoj”. Arhivirano iz originala 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 05. 11. 2015.  Tekst „ Treća Srbija ” ignorisan (pomoć)
  4. ^ „Održana konferencija Pariz – Berlin – Moskva – Beograd”. Arhivirano iz originala 18. 02. 2017. g. Pristupljeno 05. 11. 2015.  Tekst „ Treća Srbija ” ignorisan (pomoć)

Vidi još uredi

Spoljašnje veze uredi