Mirotočenje (grč. μυροβλυσία) je, u hrišćanstvu, pojavljivanje uljane vlage, poznate kao miro[a], na ikonama, krstovima ili moštima svetitelja. Mirotočenje podrazumeva spontano pojavljivanje lake uljane materije, koja ispušta prijatan miris. Razni slučajevi mirotočenja razlikuju se jedan od drugog po vrsti, boji i konzistenciji tečnosti koja se pojavljuje. Ona može da bude gusta i viskozna kao smola, ili da liči na rosu.[1]

Mirotočivi krst, selo Voron-Lozovika, Rusija

Hrišćanske crvkve smatraju mirotočenje kao čudesni događaj, ali nema dovoljno diskusija o uzrocima i karakteru pojave tečnosti zato što crkvene vlasti ne dozvoljavaju naučni pristup moštima i drugim relikvijama.[traži se izvor]

Mirotočenje u istoriji

uredi

Sveto Pismo ne govori ništa o mirotočenju. Sva pominjanja date pojave nalaze se jedino u svetom predanju. U najranije zabeležene slučajeve mirotočenja spadaju:

  • miomirisno ulje iz grobnice apostola Jovana Bogoslova, koje toči svake godine;
  • mirotočenje moštiju apostola Filipa (prema apokrifu "Dela apostola Filipa", spomenik 2-3. veka);
  • "Mučeništvo Teodota Ankirskog" (3. vek) izveštava o točenju mira od mučenikovih ostataka;
  • mnogobrojni izveštaji o obilnom mirotočenju moštiju Dimitrija Solunskog (prema saznanju Dimitrija Rostovskog, njegovo mirotočenje je poznato od 7. veka[2], dok Jovan Skilica tvrdi da se mirotočenje od svetitelja prvi put pojavilo 1040. godine[3]);
  • mošti svetog Nikolaja Čudotvorca, koja se od 9. maja 1087. godine nalaze u kripti svetiteljeve bazilike u gradu Bari (Italija), neprestano toče miro, koje se jednom godišnje vadi kroz mali otvor na poklopcu grobnice;[4]
  • točenje ulja od moštiju prepodobne Teodore u Solunu u 14. i 15. veku. "Od nje neprestano toči miro, kao iz tekućeg izvora, pored leve noge teče u kadu. To miro razdeljuju na blagoslov pravovernim hrišćanima"[5].

Savremeni primeri:

  • Monrealska Iverska ikona Majke Božije, po mnogobrojnim svedočenjima, skoro neprekidno je mirotočila u toku 15 godina (1982—1997);
  • 2009. godine u toku bogosluženja u vojničkoj četvrti Sevastopolja, ikona Majke Božije "Umekšanje zlih srca" zamirotočila je krvlju[6].

Vidi još

uredi

Napomene

uredi
  1. ^ Treba ga razlikovati od mira koje se kuva u svakoj pomesnoj pravoslavnoj crkvi i koristi se za vršenje tajne miropomazanja.

Izvori

uredi
  1. ^ Grišečkina, Natalья Vasilьevna. „Obnovlenie i mirotočenie ikon”. www.bibliotekar.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 19. 5. 2022. 
  2. ^ „Žitiя svяtыh po izloženiю svt. Dimitriя Rostovskogo/Oktяbrь/26 — Vikiteka”. ru.wikisource.org (na jeziku: ruski). 
  3. ^ Charalambos Bakirtzis Pilgrimage to Thessalonike: The Tomb of St. Demetrios // Dumbarton Oaks Papers, Vol. 56. (2002), p 176.
  4. ^ „Oficialьnый veb-saйt Baziliki Svяtogo Nikolaя”. Arhivirano iz originala 2013-09-22. g. Pristupljeno 2010-01-17. (jezik: engleski)
  5. ^ HOŽENIE ZOSIMЫ V CARЬGRAD, AFON I PALESTINU (Putešestvie i sobыtiя grešnogo monaha Zosimы, dьяkona Sergieva monastыrя.) 1419-1422 // Kniga hoždeniй. Zapiski russkih putešestvennikov XI-XV vv.. — Moskva: Sovetskaя Rossiя, 1984. — S. 305. — 448 s.
  6. ^ „Vo vremя bogosluženiя v Sevastopole ikona zamirotočila s krovью”. meridian.in.ua (na jeziku: ruski). Pristupljeno 19. 5. 2022. 

Spoljašnje veze

uredi