Mihailo Glika (grč. Μιχαὴλ Γλυκάς), vizantijski hroničar, teolog, matematičar i astronom, rođen je u prvoj trećini 12. veka na ostrvu Krfu, živeo je u Konstantinopolju, a umro početkom 13. veka (do 1204. godine).

Bio je carski sekretar vizantijskog cara Manojla I Komnina, koji ga je dao delimično oslepiti 1159. godine, zato što je kritikovao njegove sklonosti ka astrologiji.[1]

Njegovo najpoznatije delo je "Hronika Sveta" (grč. Βίβλος χρονική περιέχουσα την ιστορίαν της Βυζαντίδος), koja zahvata vreme do 1118. godine. Hronika je prilično sažeta i napisana u popularnom stilu, a u njoj je mnogo prostora posvećeno teološkim i naučnim pitanjima, pri čemu se Glika oslanja na ranohrišćansko delo anonimnog autora o fiziologiji, crkvene pisce, te Jovana Skilicu, Jovana Zonaru, Mihaila Psela i Konstantina Manasa. Međutim, delo je poznato po tome što Glika u njemu aktuelizuje tradicionalnu etnonimiju (koristi savremene nazive naroda), za razliku od većine njegovih savremenika u Vizantiji, koji su bili skloni arhaizmima.

Mihailo Glika je takođe autor raznih drugih teoloških rasprava, promišljanja i pisama o teološkim pitanjima. Kritikovao je antičke filozofe (osim Aristotela), služio se više logikom a manje dogmatikom, pokušavajući da bude uverljiv, uzimajući u obzir istorijske i prirodne činjenice.

Navodi uredi

  1. ^ Encyclopaedia Britannica, Michael Glycas, http://www.britannica.com/EBchecked/topic/236007/Michael-Glycas

Spoljašnje veze uredi