Mihailo F. Luković

Mihailo F. Luković (Gornja Jablanica, kod Medveđe, 15. februara 1921 – Beograd, 9. marta 2011) bio je pisac epske poezije, istaknuti sportista i učesnik Narodnooslobodilačke borbe.

Mihailo F. Luković
Lični podaci
Datum rođenja(1921-02-15)15. februar 1921.
Mesto rođenjaGornja Jablanica, kod Leskovaca,  Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti9. mart 2011.(2011-03-09) (90 god.)
Mesto smrtiBeograd,  Srbija
ObrazovanjeGimnazija u Leskovcu, Pravni fakultet u Beogradu
Porodica
SupružnikMiroslava Luković
Književni rad
Period1985—2010
Najvažnija delaNesalomljivi gorštaci,Loza Lukovića iz Gajtana

Biografija uredi

Detinjstvo i školovanje uredi

Mihailo F. Luković je rođen 15. februara 1921. godine u Gornjoj Jablanici, podno Radan planine na jugu Srbije. Bio je osmo dete paora Filipa Lukovića, i domaćice Božane Kecojević, udate Luković. Porodica Luković se doselila 1884. godine iz Crne Gore u Srbiju. Mihailo je u selu Gajtanu završio osam razreda osnovne škole. Zatim, gimnaziju u Leskovcu, a Pravni fakultet u Beogradu.[1]

Život i dela uredi

Epskom poezijom počeo se baviti još u gimnaziji kao član literarne družine, gde je i čitao svoje prve pesme.[2] Tokom Drugog svetskog rata, u početku se borio za kralja i otadžbinu, da bi 1943.godine bio u partizanima kao politički komesar. Po završetku rata, počinje da radi u policiji kao načelnik, ali vrlo brzo prelazi da radi u državnoj službi. Pored toga, obaveze na radnom mestu, vanredno studiranje i staranje o porodici učinili su da jedno vreme zastane u stvaranju poezije. Od 1985. godine priprema prvu zbirku epskih pesama Nesalomljivi gorštaci, koja je objavljena 1989. godine. Posle ove knjige posvećuje se, zajedno sa svojim bratancem Milošem D. Lukovićem, pripremi i pisanju obiman (300 str.) rodoslov - Loza Lukovića iz Gajtana, koja se pojavila 1997. godine.[3] Nakon knjige Loza Lukovića iz Gajtana, ponovo se posvećuje epskoj poeziji. Knjiga epske poezije predstavlja veoma bitno izmenjeno i dopunjeno izdanje prvobitne zbirke pesama Nesalomljivi gorštaci, koju je objavio 2003.godine. Pisac njome daje celovitu epsku sliku starih i novih istorijskih događaja srpskog naroda, naročino na jugu Srbije. Bio je član Udruženja potomaka ratnika 1912-1920. Pred sam kraj života je završio i poslednja dva dela koja nisu objavljena.Jedno delo je namenio Udruženju potomaka ratnika od 1912-1921 godine, dok je drugo delo bilo autobiografsko. Nakon penzionisanja, potpuno se posvećuje svojoj porodici i neobjavljenim delima. Do samog kraja života pisao je svoja dela. U februaru mesecu je napunio 90 godina, ali mesec dana nakon toga umire u bolnici u Beogradu 2011. godine.

Stil pisanja uredi

U knjizi Nesalomljivi gorštaci Mihaila Lukovića pesme imaju jezičku osobinu: one su ispevane u dijalektu. Pisac je najveći deo svog života proveo u gradskoj sredini (pretežno u Beogradu), ali je u svojoj epskoj poeziji ostao pri svom zavičajnom govoru. Pesme su napisane kao deseterac. Pored originalnog jezičkog izraza, u knjizi pesama se mogu videti i epske slike.[1]

Sportski uspesi uredi

Mihailo je bio aktivni sportista i bavio se atletskim disciplinama, biciklizmom, tenisom i streljaštvom. Bio je jedan od najboljih šahista u Beogradu. Neki zapaženiji rezultati:

  • prvak Srbije u streljaštvu
  • nosilac Medalje majstora strelca (najvećeg streljačkog priznanja)
  • dve zlatne medalje sa atletskog takmičenja Jugoslavije u višeboju[4]

Bibliografija uredi

Objavljena dela uredi

Neobjavljena dela uredi

  • Autobiografija

Reference uredi

  1. ^ a b Luković, Mihailo F. Nesalomljivi gorštaci. Beograd, 2003: Junior. ISBN 978-86-901851-2-2. 
  2. ^ Luković, Mihailo. Nesalomljivi Gorštaci. Beograd, 1989: Udruženje gusala Jugoslavija. 
  3. ^ Luković, Mihailo F.; Luković, Miloš D. Loza Lukovića iz Gajtana. Beograd, 1997: Filip Višnjić. ISBN 978-86-901851-1-5. 
  4. ^ Milosavljević, Dragomir. Partizan : monografija povodom dvadestpetogodišnjice Društva za fizičko vaspitanje i rekreaciju Partizan. Leskovac, 1978: Napredak. COBISS.SR 28694791

Spoljašnje veze uredi