Mihajlo Orlović je srpski književnik i novinar.

Mihajlo Orlović
Mihajlo Orlović

Rođen je u Bosanskom Milanovcu kod Sanskog Mosta.[1] Završio je gimnaziju u Sanskom Mostu, a Fakultet političkih nauka u Beogradu - smer žurnalistika.[2] Objavio je devetnaest knjiga (devet romana, šest knjige pesama i tri knjige priča). Autor je više dokumentarnih filmova i televizijskih reportaža za koje je dobio nagrade Srebrni pastir, Zlatna buklija i druge.[1] Mihajlo Orlović je prevođen na više svetskih jezika. U Bugarskoj, na festivalu poezije sveslavenskih pesnika u Melniku, dobio je drugu nagradu.

Uvršten je u nekoliko antlogija srpske poezije i pripovedaka. Bio je autor kultnih emisija na RTRS "Sto ljudi sto ćudi", "U orlovom gnijezdu". Trenutno uređuje i vodi emisiju "Ognjišta"

Knjige

uredi
  • „Bele mrlje“ - pesme
  • „Kapetanova farma svinja“ - roman
  • „Noćna tkanica“ - pesme
  • „Zvono“ - pripovetke
  • „Suzarev cvijet“ - pripovetke
  • „Ogledalo za krtice“ - pesme
  • „Dresiranje rakova“ - roman
  • „Uzdrah na krovu“ - roman
  • „Suđaje“ - pesme
  • „Nebo i ništa“ - roman
  • "Paščara", roman
  • "Šesti pečat", roman
  • "Osa u čaši", poezija
  • "Krv na flauti", roman
  • "Kebra" , roman
  • "Samac", roman
  • Skitač, pjesme
  • "Grad na jezeru krvi", zapisi
  • "Pod južnim krilom", antologija
  • "Kišni snovi", priče

Reference

uredi
  1. ^ a b Unos. „Orlović Mihajlo”. www.uk-rs.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-01-19. 
  2. ^ Orlović, Mihajlo. Suzarev cvijet : (pripovijetke). Banja Luka : Književna zajednica "Vaso Pelagić", 2000. str. 147. 

Spoljašnje veze

uredi