Mihalj Pataki (mađ. Pataki Mihály) bio je mađarski fudbaler amater koji se takmičio na Letnjim olimpijskim igrama 1912. Bio je član mađarske olimpijske reprezentacije i odigrao je jedan meč na glavnom turniru kao i jedan meč na utešnom turniru. U finalu utešnog turnira Pataki je postigao jedan gol protiv Austrije.[1] Takođe je nakratko radio, 3 utakmice, kao selektor fudbalske reprezentacije Mađarske 1930. godine.[2]

Mihalj Pataki
(Pataki Ferencz Mihály)
Mihalj Pataki 1916.
Lični podaci
Datum rođenja (1886-10-10)10. oktobar 1886.
Mesto rođenja Budimpešta, Mađarska
Datum smrti 25. septembar 1956.(1956-09-25) (69 god.)
Mesto smrti Pilišsentivan, Mađarska
Pozicija napad
Juniorska karijera
1908—1910. Ferencvaroš
Seniorska karijera*
Godine Klub Nast. (Gol)
1910—1927. Ferencvaroš 185 113
Reprezentativna karijera
1912—1927. Mađarska 24 21
Trenerska karijera
1930. Mađarska
* Datum aktuelizovanja: 26. jul 2024.
Fudbalska reprezentacija Mađarske na Letnjim olimpijskim igrama 1912. Pataki sedi prvi sa leva

Igračka karijera

uredi

Klubovi

uredi

Fudbalom je počeo da se bavi 1908. godine u podmladkubudimpeštanskog fudbalskog kluba Ferencvaroš. U mađarskoj prvoj ligi debitovao je sa 17 godina, 12. septembra 1910. protiv Nemzet ŠK i na toj utakmici je postigao dva gola. Prve tri sezone tri puta su zaredom osvojili šampionsku titulu, a 1913. godine i mađarski kup. Nakon toga godinama su bili drugi i treći, samo jednom četvrti. U poslednje dve godine Patakijeve fudbalske karijere ponovo su postali šampioni a u sezoni 1925/26, sa 32 godine, postao je fudbaler godine i ponovo postao reprezentativac. I posle uvođenja profesionalizma 1926. godine, igrao je u timu kao amater. U Fradiju je nastupio na ukupno 380 utakmica (185 ligaških, 140 međunarodnih, 55 domaćih nagradnih mečeva) i postigao 280 golova (113 ligaških, 167 ostalih).[2]

Imao je zanimljivu naviku da po hladnom, kišnom vremenu igra u rukavicama od belog konca kako bi zaštitio prste, jer je voleo i da svira violinu.[2]

Reprezentacija

uredi

Između 1912. i 1927. godine 24 puta je bio u reprezentaciji Mađarske i postigao je 20 golova. Bio je član tima koji je učestvovao na Letnjim olimpijskim igrama 1912. u Stokholmu. Reprezentacija Mađarske je ovaj turnir završila kao peta i u utešnoj kategoriji.[2]

Trener

uredi

Nakon igračkog penzionisanja 1927. godine, na zahtev Bele Mejlingera, Pataki je radio za Ferencvaroš još 15 godina, kao sportski direktor i profesionalni menadžer. Zatim je, iskustvom svoje karijere kao dvadesetogodišnji igrač, pomogao glavnim trenerima Fradija, uključujući Zoltana Bluma, u šampionatu koji je osvojio sa 100% uspeha, 1931/32, Ferencvaroš je odigrao 22 utakmice i ostvario 22 pobede.[3] Krajem tridesetih godina, na njegov predlog, ekipa je počela da igra po VM sistemu, sa tri beka, a tome je zaslužna i titula prvaka 1940/41.

Godine 1930. bio je savezni kapiten reprezentacije na tri utakmice. Njegov rekord je bio 2 remija i 1 poraz:

Dostignuća

uredi

Igrač

uredi

Avgusta kup pobednik: 1914.

  • Mađarski igrač godine: 1925/26.
  • Član Ferencvaroševe kuće slavnih: 1925.

Reference

uredi

Spoljašnje veze

uredi