Mladen Janković (Kanjiža, 18311885, Beograd) bio je srpski prečanin, lekar, koji je nakon prelaska u Kneževinu Srbiju, od 1856 — 1865. godine bio okružni fizikus u Kruševcu, Jagodini, Kragujevcu, a od 1865. godine fizikus Uprave grada Beograda i direktor Doma za s uma sišavše, u kome je rad organizovao po modernim evropskim standardima. Učesnik je Drugog srpsko-turskog rata, jedan od osnivača i višegodišnji (1873 — 1884) predsednik Srpskog lekarskog društva.[1][2]

Mladen Janković
Lični podaci
Datum rođenja1831
Mesto rođenjaKanjiža,  Austrougarska
Datum smrti1885.(1885-Nedostaje neophodni parametar 1, mesec!-00) (53/54 god.)
Mesto smrtiBeograd,  Kraljevina Srbija
Prebivalište Kraljevina Srbija
NacionalnostČeh
Naučni rad
PoljeMedicina
Poznat pojedna od osnivača i predsednika Srpskog lekarskog društva

Život i karijera

uredi

Rođen je u Kanjiži u Austrougarskoj, 1831. godine. Gimnaziju na mađarskom jeziku završio je u Segedinu, a potom i Medicinski fakultet u Pešti 1856. godine. Sa željom da služi svom narodu odmah po diplomiranju, kao mladi lekar došao je u Kneževinu Srbiju i jedno vreme obavljao dužnost fizikusa Okruga kruševačkog, sa zvanjem „doktora celokupnog lekarstva”.[3]

Po potrebi službe, a zbog lošeg zdravstvenog stanja stanovništva, i čestih epidemija zaraznih bolesti u pojedinim delovima Srbije dr Mladen Janković je iz Kruševca hitno premešten i postavljen za okružnog fizikusa u Jagodini. Nakon što je u Jagodini uspeo da suzbije epidemiju zarazih boelsti upućen je u Kragujevac, da kao četvrti okružni fizikus u tom gradu, nastavi borbu sa epidemijom zaraznih bolesti, koja se sve više širila Šumadijom, što je on i učinio. Ovu dužnost obavljao je od 1861. do 1865. godine.[4]

Kao dobar poznavalac zdravstvenog zakonodavstva, organizacije i službe u Austriji i Mađarskoj, dr Mladen Janković je to iskustvo znalački znao da primeni na prilike u Kneževini Srbiji, i vrlo brzo se istakne uspešnim rezultatima rada. Ceneći ove sposobnosti dr Mladena Jankovića zdravstvene vlasti Kneževine Srbije su ga 1865. godine premestile na položaj fizikusa uprave grada Beograda.[5]

Preminuo je u Beogradu od posledica upale pluća u 56. godini života. O njegovoj preranoj smrti u istorijskim spisima, između ostalog, piše:

Kada je s jeseni 1884. godine pojavila bolest šap zbog čega je austro-ugarska vlada zabranila uvoz naše stoke, naša vlada je poslala dr Jankovića kao zastupnika načelnika saniteta u Pešti da reši ovo pitanje. U povratku usled nazzeba dobio je jaku groznicu, ali uprkos bolesti, obavljao je i dužnost načelnika saniteta, i u tom nastojanju primio je zapaljenje pluća koje mu je oduzela život 1885. godine.[6]

Upravitelj „Doma za s uma sišavše” (1865 — 1881)

uredi

Kako je prva psihijatrijska ustanova osnovana u Kneževini Srbiji u Beogradu 1861. godine (pod nazivom „Dom za s uma sišavše”), zahtevala stručnije vođenje, ukazom državnog vrha Kneževine Srbije za upravnika ove prve psihijatrijske bolnice u Srbiji Uka­zom:

„Mi­hail M. Obre­no­vić, po mi­lo­sti Bo­ži­oi i vo­lji na­ro­da Knjaz Srp­skii na pred­log Našeg mi­ni­stra unu­tra­šwih de­la po­sta­vlja­mo: Fi­ziku­sa Upra­vi­tečjstva va­ro­ši Be­o­gra­da, Dra Mla­de­na Jan­ko­vi­ća, za privre­me­nog Upra­vi­te­lja i le­ka­ra u Domu za s u­ma­ si­šav­še.[7]

Imajući u u vidu da ovaj posao ne može obavljati lekar bez stručne spreme, Sanitetska uprava Kneževine Srbije je odlučila da prvo uputi dr Mladena Jankovića u Nemačku na tromesečno stručno usavršavanje, kod vodeće ličnost u psihijatriji dr Vilhelma Grizinger, pa tek onda ga postavi za upravnika.[8]

Nakon što se dr Janković upoznao sa uređenjem duševnih bolnica u Nemačkoj i steko neophodno stručno znanje iz psihijatrije, vratio se u Srbiju odmah je pristupio brojnim organizacionim i stručnim promenama u „Domu za s uma sišavše”. Iz bolnice je uklonio sva tehnička sredstva kojima je vršeno nasilje nad duševno bolesnim licima, kao što su trostruki bič, nasilna stolica i kamdžija. Dok je u upotrebu zadržao košulju za vezivanje najtežih, veoma uznemirenih i opasnih bolesnika.[8]

Na dužnosti privremenog upravitelja „Doma s uma sišavše” dr Janković je bio šesnaest godina (od 1865 do 1881). Uporedo sa dužnostima upravnika obavljao je i sve lekarske poslove. Za to vreme u „Domu za s uma sišavše” lečeno je 314 bolesnika (218 muškog i 96 ženskog pola).[8] Smatra se da je dr Janković, svojim stručnim radom postao upravo pravi začetnik psihijatrijske nege i lečenja duševno obolelih osoba u Srbiji.[8][9]

Predsednik Srpskog lekarskog društva (1873 — 1884)

uredi

Dr Mladen Janković, se smatra jednim od osnivača Srpskog lekarskog društva (SLD), zbog brojnih stručnih sposobnosti i istaknutih zasluga, nakon što je na osnivačkoj skupštini SLD obavestio prisutne kolege da stupa u Savez SLD. Naredne godine na glavnom godišnjem skupu SLD održanom 23. oktobra 1873. godine tajnim glasanjem izabran je za predsednika SLD, i na toj dužnosti ostao sve do 1884. godine.[8][10]

Nakon što je 13. januara 1880. godine ponovo izabran za predsednika SLD, na ovom izbornom skupu izjavio je:

Go­spodo, po­sled­nji go­di­šnji skup smo odr­ža­li 1876. go­dine... Na­ma je svi­ma po­zna­to da je na­ša ze­mlja sko­ro pune dve go­di­ne bi­la u ne­re­dov­nom sta­nju vo­de­ći rat za oslo­bo­đe­nje i ne­za­vi­snost srp­sku. Tri go­di­ne le­kar­sko dru­štvo ni­je ra­di­lo, ali čla­no­vi dru­štva ni­su dangu­bi­li, jer su svi za vre­me ra­ta ra­do i sa po­žr­tvo­vanjem ži­vo­ta vr­ši­li le­kar­ske po­slo­ve ka­ko po bol­nica­ma ta­ko i na boj­nom po­lju... Slu­ži­li su svom na­ro­du i čo­ve­čan­stvu... Sre­ćan sam go­spo­do, što mi je pa­lo u deo da ovom pri­li­kom sa­op­štim: Nje­go­vo Visočanstvo i Knjaz bla­go­vo­le­lo je od­mah od­re­di­ti onu znatnu ma­te­ri­jal­nu po­moć, ko­ju je dru­štvo i ra­ni­je imalo sre­ću uži­va­ti. Oda­jem pri­zna­nje i bla­go­dar­nost i dru­štvu Cr­ve­nog kr­sta, ka­ko je svo­ju no­vo­po­dig­nu­tu zgra­du za­vr­ši­lo, ustu­pi­lo je od­mah na­šem dru­štvu lokal...[11]

 
Mladen Jovanović, među osnivačima Srpskog lekarskog društva — na prvom sastanku društva održanom 22. juna 1872.

Svim sednicama SLD dr Mladen Janković je skoro uvek prisustvovao, a u samom SLD bio zapažen po aktivnom učešću.[8]

Pisac stručnih i drugih saopštenja

uredi

Dr Mladen Janković je u svojoj ne tako dugoj lekarskoj karjeri, prekinutoj ranom smrču, objavio nekoliko stručnih napisa, među kojima su značajniji:[8]

  • O ba­nja­ma, Ri­bar­skoj i Vrnjačkoj objavljeno u „Narodnom zdravlju” 1884.
  • Saopštenje o slučajevima lise koje je napisao sa dr Klinkovskim i objavio u „Srpskom arhivu za celokupno lekarstvo” 1881.
  • Izvešće Inspek­to­ra sa­ni­tet­skog in­spek­to­ra­ta Go­spo­di­nu mi­ni­stru unu­tra­šwih de­la objavljenom u „Narodnom zdravlju” 1882.
  • Gla­vo­bo­lja objavljenom u „Srpskom arhivu za celokupno lekarstvo” 1879.
  • Rad o difteriji na obema tonzilama i o raširenosti malih boginja u našim krajevima.

Baveći se pomalo i hirurgijom, dr Mladen Janković, je opisao i nesvakidašnje slučajeve hirurških bolesti koje je rešavao tokom vršenja privatne prakse.[12]

Vidi još

uredi

Izvori

uredi
  1. ^ Pavlović B. Srpsko lekarsko društvo pre 125 godina. Medicinski časopis 1998; (1—2):9-12
  2. ^ Bibliografski leksikon. Poznati srpski lekari. Beograd: Milena Milanović; 2005. p.308.
  3. ^ Pavlović B. Srpsko lekarsko društvo pre 125 godina. Medicinski časopis 1998; (1—2):9-12.
  4. ^ Dragan B. Ravanić, Mihailo M. Pantović, Srđan D. Milovanović, Dr Mladen Janković — ličnost i delo (1831–1885), SRPSKI Arhiv za celokupno lekarstvo, BIBLID: 0370-8179, 135(2007) 7-8, p. 495
  5. ^ Milovanović S, Milovanović D. Razvoj srpske psihijatrije u periodu od srednjeg veka do početka Drugog svetskog rata. JAMA – Srbija i Crna Gora 2005; (3):301-5.
  6. ^ Jovanović M. Beseda na grobu Dr Mladena Jankovića. Narodno zdravlje 1885; 4(38):318-20.
  7. ^ Pantović M, Pantović V. Zdravstvene prilike „na putu Beogradskom...a devetnaest dana od Carigrada”. Medicinski časopis 1998;(1—2):12-9.
  8. ^ a b v g d đ e Dragan B. Ravanić, Mihailo M. Pantović, Srđan D. Milovanović, Dr Mladen Janković — ličnost i delo (1831–1885), SRPSKI Arhiv za celokupno lekarstvo, BIBLID: 0370-8179, 135(2007) 7-8, p. 496
  9. ^ Danić J, Cvijetić M. Duševne bolesti u Srbiji za prvih trideset godina 1861-1890. Beograd: Državna štamparija Kraljevine Srbije; 1895.
  10. ^ Srpski arhiv za celokupno lekarstvo, knjiga prva, Državna štamparija u Beogradu, 1874
  11. ^ . Srpski arhiv za celokupno lekarstvo, knjiga druga, Državna štamparija u Beogradu, 1875.
  12. ^ Srpski arhiv za celokupno lekarstvo, knjiga osma, Državna štamparija u Beogradu, 1880.

Literatura

uredi
  • Dragan B. Ravanić, Mihailo M. Pantović, Srđan D. Milovanović, Dr Mladen Janković — ličnost i delo (1831–1885), SRPSKI Arhiv za celokupno lekarstvo, BIBLID: 0370-8179, 135(2007) 7-8, p. 495-499
  • Jelena Jovanović Simić, Muzealizacija istorije medicine u Srbiji - doktorska disertacija, Univerzitet u Beogradu, 2015.
  • Vuković Ž. Srpsko lekarsko društvo 1872-2002. Beograd: Vuković Ž; 2002.
  • Pantović M, Pantović V. Zdravstvene prilike „na putu Beogradskom...a devetnaest dana od Carigrada”. Medicinski časopis 1998;(1—2):12-9.
  • Bibliografski leksikon. Poznati srpski lekari. Beograd: Milena Milanović; 2005. p.308.
  • Stanojević V. Srpsko lekarsko društvo i njegovi članovi u Narodnooslobodilačkim ratovima Srbije 1876-1918. Spomenica SLD. Beograd: Srpsko lekarsko društvo; 1972. p.116.
  • Mitić B. Zdravstveni centar u Ćupriji – od prvih lekara do današnjih dana. Ćuprija: Zdravstveni centar „Ćuprija”; 2005. p.18-19.
  • Spomenica Srpskog lekarskog društva 1872-1972. p.44.
  • Živeti u Beogradu 1851-1867. Istorijski arhiv Beograda. Knjiga 3. p.428.
  • Krstić N. Dnevnik 8. januar 1863-8. april 1864. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva; p.63.
  • Mitić B. Postanak i otvaranje civilne bolnice u Ćupriji. Srp Arh Celok Lek 1971; 99(9):665.
  • Mitić B. Zdravstvene prilike u Srednjem Pomoravlju, Resavi i Levču, od 1804. do 1915. godine. Ćuprija: Opština Ćuprija; 2006.p.287-8.
  • Mitić B. Od prvih... do današnjih dana, Zdravstveni centar u Ćupriji.Ćuprija: Podružnica SLD „Pomoravlje”; 2005.
  • Naše gore list, nedeljni list, Pančevo, 17. mart 1885; III (11).
  • Milovanović S. Prvi srpski psihijatri. Srp Arh za Celok Lek 2006; 134(9—10):457-66.