Moderna skulptura se odnosi na širok spektar pravaca i shvatanja vajarstva, koji počinje u drugoj polovini 19. veka, i nastavlja se kroz cijeli 20. vijek.

Korjeni moderne umjetnosti se obično vežu za drugu polovinu 19. veka, kada se javlja otpor i žestoka kritika klasicizma i akademskog shvatanja umjetnosti, kako od strane umjetnika tako i od strane kritičara umjetnosti. Prvi umjetnički pokret koji je praksom iskazao svoje nezadovoljstvo prema akademskim učenjima i shvatanjima, bio je Impresionizam, kasnih 1860-ih godina. Impresionisti su zagovarali oslobađanje umjetnika od tiranije podređivanja umjetničkog dela temi ili predmetu predstavljanja i takođe slobodu u istraživanju likovnih elemenata, kao što su boja, potez, kompozicija i forma. Taj stav je ostvario snažan, revolucionaran uticaj i na vajarstvo. Francuski vajar Ogist Roden bio je prvi koji je usvojio neke od stavova impresionista u svom djelu, naročito po pitanju slobode forme i krenuo u istraživanje preko studija živih modela, za razliku od prethodne skoro dvovijekovne akademske tradicije koja se bazirala prije svega na studijama klasika grčke, rimske i umetnosti Renesanse, sa tačno definisanim kanonima o tome kako treba da izgleda završeno umjetničko delo.