Modulacija je proces u kojem signal informacije mijenja drugi signal više frekvencije, takozvani nosilac, da bi se omogućio prenos.

Prikaz modulacije. Na vrhu - signal informacije. Sredina - amplitudno modulirani nosilac. Dno - frekventno modulirani nosilac.

Nosilac ili noseća frekvencija je obično sinusoidalni talas stvoren u oscilatoru. I nosilac i signal informacije se uvode u modulator, i tu signal informacije mijenja nosilac na neki način. Modulirani nosilac je tad pojačan i poslat u antenu ili kabl za prenos.

U prijemniku, antena prima modulirani signal koji je zatim pojačan i procesiran. Šalje se u demodulator (detektor) na čijem izlazu se dobija originalni signal informacije.

Mogući oblici modulacije

uredi

Razmotrimo matematički izraz za sinusoidalni talas:

v = Vp sin (2πft+θ) ili

v = Vp sin (ωt+θ)

gde je

  • v = trenutna vrijednost sinusoidalnog napona
  • Vp = vršna vrijednost sinusoidalnog napona
  • f = frekvencija (Hz)
  • ω = 2πf = ugaona brzina
  • t = vrijeme (s)
  • ωt = 2πft = ugao u radijanima
  • θ = fazni ugao

Iz ovoga možemo vidjeti da postoje tri načina modulacije, zavisno od toga na koji način se mijenja nosilac. To su amplitudna, frekventna i fazna modulacija.

Amplitudna modulacija

uredi

Kod amplitudne modulacije (AM), signal informacije mijenja amplitudu nosioca, dok frekvencija ostaje stalna. Komercijalne radio stanice na dugim, srednjim i kratkim talasima uglavnom koriste amplitudnu modulaciju. To je najstariji način modulacije.

Frekventna modulacija

uredi

Frekventna modulacija (FM) mijenja frekvenciju nosioca u određenom opsegu, dok njegova amplituda ostaje konstantna. Komercijalne radio-stanice u opsegu ultrakratkih talasa (UKT) koriste frekventnu modulaciju. Koristi se i za prenos zvuka u televizijskom sistemu.

Fazna modulacija

uredi

Fazna modulacija (PM) mijenja fazu noseće frekvencije, a pritom stvara i frekventnu modulaciju nosioca. Zbog toga je modulirani signal sličan frekventno-moduliranom signalu. FM i PM su forme uglovne modulacije (engl. angle modulation).

Metode digitalne modulacije

uredi

U digitalnoj modulaciji, analogni noseći signal je modulisan diskretnim signalom. Metode digitalne modulacije mogu se smatrati digitalno-analognom konverzijom, a odgovarajuća demodulacija ili detekcija analogno-digitalnom konverzijom. Promene u signalu nosioca biraju se od konačnog broja M alternativnih simbola (modulaciona abeceda).

 
Šema veze za prenos podataka od 4 baud, 8 bit/s koja sadrži proizvoljno izabrane vrednosti

Jednostavan primer: telefonska linija je dizajnirana za prenos čujnih zvukova, na primer, tonova, a ne digitalnih bitova (nula i jedinica). Računari mogu, međutim, da komuniciraju preko telefonske linije pomoću modema, koji predstavljaju digitalne bitove tonovima, koji se nazivaju simboli. Ako postoje četiri alternativna simbola (koji odgovaraju muzičkom instrumentu koji može da generiše četiri različita tona, jedan po jedan), prvi simbol može predstavljati niz bitova 00, drugi 01, treći 10 i četvrti 11. Ako modem reprodukuje melodiju koja se sastoji od 1000 tonova u sekundi, brzina simbola je 1000 simbola/sekundi, ili 1000 bodova. Pošto svaki ton (tj. simbol) predstavlja poruku koja se sastoji od dva digitalna bita u ovom primeru, brzina bitova je dvostruko veća od brzine simbola, odnosno 2000 bita u sekundi.

Prema jednoj definiciji digitalnog signala,[1] modulisani signal je digitalni signal. Prema drugoj definiciji, modulacija je oblik digitalno-analogne konverzije. Većina udžbenika bi razmatrala digitalne modulacione šeme kao oblik digitalnog prenosa, sinonim za prenos podataka; malo ko bi ih smatrao analognim prenosom.

Fundamentalne metode digitalne modulacije

uredi

Najosnovnije tehnike digitalne modulacije zasnovane su na modulaciji:

U QAM-u, signal u fazi (ili I, gde je jedan primer kosinusni talasni oblik) i signal kvadrature faze (ili Q, gde je primer sinusni talas) se amplitudno moduliraju sa konačnim brojem amplituda i zatim se sabiraju. Može se posmatrati kao dvokanalni sistem, svaki kanal koristi ASK. Dobijeni signal je ekvivalentan kombinaciji PSK i ASK.

U svim gore navedenim metodama, svakoj od ovih faza, frekvencijama ili amplitudama se dodeljuje jedinstveni obrazac binarnih bitova. Obično svaka faza, frekvencija ili amplituda kodira jednak broj bitova. Ovaj broj bitova sadrži simbol koji je predstavljen određenom fazom, frekvencijom ili amplitudom.

Ako se abeceda sastoji od alternativnih simbola  , svaki simbol predstavlja poruku koja se sastoji od N bitova. Ako je brzina simbola (poznata i kao brzina prenosa)   simbola/sekundi (ili bodova), brzina prenosa podataka je   bit/sekundi.

Na primer, sa abecedom koja se sastoji od 16 alternativnih simbola, svaki simbol predstavlja 4 bita. Dakle, brzina prenosa podataka je četiri puta veća od brzine prenosa podataka.

U slučaju PSK, ASK ili QAM, gde je noseća frekvencija modulisanog signala konstantna, modulaciona abeceda je često prikladno predstavljena na dijagramu konstelacije, pokazujući amplitudu I signala na x-osi i amplitudu Q signala na y-osi, za svaki simbol.

Razne tehnike modulacije

uredi

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ „Modulation Methods | Electronics Basics | ROHM”. www.rohm.com. Pristupljeno 2020-05-15. 
  2. ^ Lin, James C. (20. 8. 2021). Auditory Effects of Microwave Radiation. Chicago: Springer. str. 326. ISBN 978-3030645434. 
  3. ^ Justesen, Don (1. 3. 1975). „Microwaves and Behavior” (PDF). American Psychologist. Washington, D.C.: American Psychological Association. Arhivirano iz originala (PDF) 2016-09-10. g. Pristupljeno 5. 10. 2021. 
  4. ^ Justesen, Don (1. 3. 1975). „Microwaves and Behavior”. American Psychologist. sv. 30 br. 3. Washington, D.C.: American Psychological Association. str. 391—401. PMID 1137231. doi:10.1037/0003-066x.30.3.391. Pristupljeno 15. 10. 2021. 

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi