Monizam je filozofsko učenje prema kojem se sve može izvesti iz jednog jedinog načela. Reč je grčkog porekla. Suprotno monizmu je dualizam (i pluralizam). Mogu se razlikovati različite vrste monizma:

  • Prioritetni monizam navodi da se sve postojeće stvari vraćaju ka izvoru koji se razlikuje od njih; npr. u neoplatonizmu sve proizlazi iz jednog.[1] U ovom je gledištu samo jedna stvar ontološki osnovna ili pre svega ostalog.
  • Monizam postojanja smatra da, strogo govoreći, postoji samo jedna stvar, svemir, koja se jedino veštački i proizvoljno može podeliti na mnoge stvari.[2]
  • Monizam supstanci tvrdi da se mnoštvo postojećih stvari može objasniti pomoću jedne stvarnosti ili supstance.[3] Monizam supstanci smatra da postoji samo jedna vrsta stvari, mada se od tih stvari mogu sačinjavati mnoge stvari, npr. materija ili um.
Zaokruženu tačku su koristili Pitagorejanci i kasnije Grci da predstave prvo metafizičko stvorenje, monad ili apsolut

Definicije uredi

Postoje dve vrste definicija za monizam:

  1. Široka definicija: filozofija je monistička ako postulira jedinstvo porekla svih stvari; sve postojeće stvari vraćaju se u izvor koji se razlikuje od njih.[1]
  2. Ograničena definicija: ovo zahteva ne samo jedinstvo porekla, već i jedinstvo supstance i suštine.[1]

Iako je termin „monizam” izveden iz zapadne filozofije za tipiziranje pozicija u problemu uma i tela, on se takođe koristio za tipizaciju verskih tradicija. U modernom hinduizmu, termin „apsolutni monizam” koristi se za advajta vedantu.[4][5]

Istorija uredi

Monizam je temeljno razmatran u indijskoj filozofiji i vedanti kroz istoriju, počevši još od Rigvede. Termin monizam uveo je u 18. veku Kristijan fon Volf[6] u svom delu Logika (1728), da bi označio tipove filozofske misli u kojima se pokušavalo da se eliminiše dihotomija tela i uma i da se sve pojave objasne jednim objedinjujućim principom, ili kao manifestacije jedne supstance.[6]

Problem uma i tela u filozofiji ispituje odnos između uma i materije, a posebno odnos između svesti i mozga. Problemom se bavio Rene Dekart u 17. veku, što je rezultiralo kartezijanskim dualizmom, i prearistotelovski filozofima,[7][8] u avicenijevom filozofijom,[9] i u ranijim azijskim i tačnije indijskim tradicijama.

To je kasnije primenjeno i na teoriju apsolutnog identiteta koju su postavili Hegel i Šeling.[10] Nakon toga, termin je bio u široj upotrebi, za bilo koju teoriju koja postulira objedinjujući princip.[10] Protivnička teza o dualizmu takođe je proširena, na pluralizam.[10] Prema Urmsonu, kao rezultat ove proširene upotrebe, termin je „sistematski dvosmislen“.[10]

Prema Džonatanu Šaferu, monizam je izgubio popularnost zbog pojave analitičke filozofije početkom dvadesetog veka, koja se pobunila protiv neohegelijanaca. Rudolf Karnap i Alfred Dž. Ajer, koji su bili snažni zagovornici pozitivizma, „ismejali su čitavo pitanje kao nekoherentni misticizam“.[11]

Problem um-telo ponovo se pojavio u socijalnoj psihologiji i srodnim oblastima, sa interesovanjem za interakciju uma i tela[12] i odbacivanjem kartezijanskog dualizma um-telo u tezi o identitetu, modernom obliku monizma.[13] Monizam je takođe još uvek relevantan za filozofiju uma,[10] gde se brane različite pozicije.[14][15]

Religija uredi

Panteizam uredi

Panteizam je verovanje da sve čini sveobuhvatnog, imanentnog Boga,[16] ili da je univerzum (ili priroda) identičan sa božanstvom.[17] Panteisti stoga ne veruju u ličnog ili antropomorfnog boga, ali veruju da se tumačenja pojma razlikuju.

Panteizam je popularizovan u modernoj eri kao teologija i kao filozofija zasnovana na delima filozofa iz 17. veka Baruha Spinoze,[18] čija je Etika bila odgovor na Dekartovu čuvenu dualističku teoriju da su telo i duh odvojeni.[19] Spinoza je smatrao da su to dvoje isto, i ovaj monizam je fundamentalni kvalitet njegove filozofije. Opisan je kao „čovek opijen Bogom“ i koristio je reč Bog da opiše jedinstvo sve supstance.[19] Iako je termin panteizam skovan tek nakon njegove smrti, Spinoza se smatra njegovim najpoznatijim zagovornikom.[20]

Panenteizam uredi

Panenteizam (od grčkog πᾶν (pân) „sve“; ἐν (en) „u“; i θεός (theós) „Bog“; „sve-u-Bogu“) je sistem verovanja koji postavlja da je božansko (bilo da je monoteistički Bog, politeistički bogovi ili večna kosmička oživljavajuća sila) prožima svaki deo prirode, ali nije jedno sa prirodom. Panenteizam se razlikuje od panteizma, koji smatra da je božansko sinonim za univerzum.[21]

Dok panteizam tvrdi da je 'Sve je Bog', panenteizam tvrdi da Bog oživljava ceo univerzum, a takođe i prevazilazi univerzum. Pored toga, neki oblici ukazuju na to da je univerzum sadržan u Bogu,[21] kao u judaističkom konceptu Cimcuma. Velik deo hinduističke misli je visoko okarakterisan panenteizmom i panteizmom.[22][23]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v Brugger 1972.
  2. ^ Strawson, G. (2014 in press): "Nietzsche's metaphysics?". In: Dries, M. & Kail, P. (eds): "Nietzsche on Mind and Nature". Oxford University Press. PDF of draft
  3. ^ Cross & Livingstone 1974.
  4. ^ Chande 2000, str. 277.
  5. ^ Dasgupta 1992, str. 70.
  6. ^ a b "monism", Columbia Electronic Encyclopedia, 6th ed. Retrieved 29 October 2014.
  7. ^ Robert M. Young (1996). „The mind-body problem”. Ur.: Olby, RC; GN Cantor; JR Christie; MJS Hodges. Companion to the History of Modern Science (Paperback reprint of Routledge 1990 izd.). Taylor & Francis. str. 702—11. ISBN 0-41514578-3. 
  8. ^ Robinson, Howard (3. 11. 2011). „Dualism”. Ur.: Edward N. Zalta. The Stanford Encyclopedia of Philosophy (Winter 2011 Edition). 
  9. ^ Henrik Lagerlund (2010). „Introduction”. Ur.: Henrik Lagerlund. Forming the Mind: Essays on the Internal Senses and the Mind/Body Problem from Avicenna to the Medical Enlightenment (Paperback reprint of 2007 izd.). Springer Science+Business Media. str. 3. ISBN 978-9048175307. 
  10. ^ a b v g d Urmson 1991, str. 297.
  11. ^ Schaffer 2010.
  12. ^ Fiske 2010, str. 195.
  13. ^ Fiske 2010, str. 195-196.
  14. ^ Mandik 2010.
  15. ^ McLaughlin 2009.
  16. ^ Encyclopedia of Philosophy ed. Paul Edwards. New York: Macmillan and Free Press. 1967. str. 34. 
  17. ^ The New Oxford Dictionary Of English. Oxford: Clarendon Press. 1998. str. 1341. ISBN 0-19-861263-X. 
  18. ^ Picton, James Allanson (1905). Pantheism: its story and significance. Chicago: Archibald Constable & CO LTD. ISBN 978-1419140082. 
  19. ^ a b Plumptre, Constance (1879). General sketch of the history of pantheism, Volume 2. London: Samuel Deacon and Co. str. 3—5, 8, 29. ISBN 9780766155022. 
  20. ^ Shoham, Schlomo Giora (2010). To Test the Limits of Our Endurance. Cambridge Scholars. str. 111. ISBN 978-1443820684. 
  21. ^ a b Erwin Fahlbusch; Geoffrey William Bromiley; David B. Barrett (1999). The Encyclopedia of Christianity pg. 21. Wm. B. Eerdmans Publishing. ISBN 0-8028-2416-1. 
  22. ^ [1] Britannica – Pantheism and Panentheism in non-Western cultures
  23. ^ Whiting, Robert. Religions for Today Stanley Thomes (Publishers) Ltd. P. VIII. ISBN 0-7487-0586-4.

Literatura uredi

  • Abernethy, George L; Langford, Thomas A. (1970), Introduction to Western Philosophy:Pre-Socratics to Mill, Belmont, CA: Dickenson 
  • Brugger, Walter (1972), Diccionario de Filosofía, Barcelona: Herder, art. dualismo, monismo, pluralismo 
  • Buswell, Robert E. JR; Gimello, Robert M. (1994), Paths to Liberation. The Marga and its Transformations in Buddhist Thought, Delhi: Motilal Banarsidass Publishers 
  • Chande, M.B. (2000), Indian Philosophy In Modern Times, Atlantic Publishers & Dist 
  • Cross, F.L.; Livingstone, E.A. (1974), The Oxford Dictionary of the Christian Church, Oxford University Press, art. monism 
  • Dasgupta, Surendranath (1992), A history of Indian philosophy part 1, Motilall Banarsidass 
  • Dense, Christian D. Von (1999), Philosophers and Religious Leaders, Greenwood Publishing Group 
  • Fiske, Susan T.; Gilbert, DanielT.; Lindzey, Gardner (2010), Handbook of Social Psychology, Volume 1, John Wiley & Sons 
  • Flood, Gavin (1996), An Introduction to Hinduism, Cambridge University Press, ISBN 0-521-43878-0 
  • Fowler, Jeaneane D. (2002), Perspectives of Reality: An Introduction to the Philosophy of Hinduism, Sussex Academic Press 
  • Hawley, michael (2006), Sarvepalli Radhakrishnan (1888—1975) 
  • Hori, Victor Sogen (1999), Translating the Zen Phrase Book. In: Nanzan Bulletin 23 (1999) (PDF) 
  • Kalupahana, David J. (1992), The Principles of Buddhist Psychology, Delhi: ri Satguru Publications 
  • Kalupahana, David J. (1994), A history of Buddhist philosophy, Delhi: Motilal Banarsidass Publishers Private Limited 
  • Kasulis, Thomas P. (2003), Ch'an Spirituality. In: Buddhist Spirituality. Later China, Korea, Japan and the Modern World; edited by Takeuchi Yoshinori, Delhi: Motilal Banarsidass 
  • Liang-Chieh (1986), The Record of Tung-shan, Kuroda Institute 
  • Low, Albert (2006), Hakuin on Kensho. The Four Ways of Knowing, Boston & London: Shambhala 
  • Maezumi, Taizan; Glassman, Bernie (2007), The Hazy Moon of Enlightenment, Wisdom Publications 
  • Mandik, Pete (2010), Key Terms in Philosophy of Mind, Continuum International Publishing Group 
  • McLaughlin, Brian; Beckermann, Ansgar; Walter, Sven (2009), The Oxford Handbook of Philosophy of Mind, Oxford University Press 
  • Michaels, Axel (2004), Hinduism. Past and present, Princeton, New Jersey: Princeton University Press 
  • Momen, Moojan (2009) [Originally published as The Phenomenon of Religion in 1999], Understanding Religion: A Thematic Approach, Oxford, UK: Oneworld Publications, ISBN 978-1-85168-599-8 
  • Nakamura, Hajime (1991), Ways of Thinking of Eastern Peoples: India, China, Tibet, Japan, Delhi: Motilal Banarsidass Publishers Private Limited, hdl:10125/23054 
  • Puligandla, Ramakrishna (1997), Fundamentals of Indian Philosophy, New Delhi: D.K. Printworld (P) Ltd. 
  • Radhakrishnan, Sarvepalli; Moore, Charles A. (1957), A Sourcebook in Indian Philosophy (12th Princeton Paperback izd.), Princeton University Press, ISBN 0-691-01958-4 
  • Rambachan, Anatanand (1994), The Limits of Scripture: Vivekananda's Reinterpretation of the Vedas, University of Hawaii Press 
  • Renard, Philip (1999), Ramana Upanishad, Utrecht: Servire 
  • Schaffer, Jonathan (2010), „Monism: The Priority of the Whole” (PDF), Philosophical Review, 119 (1): 31—76) 
  • Sehgal, Sunil (1999), Encyclopaedia of Hinduism: T-Z, Volume 5, Sarup & Sons 
  • Sharf, Robert H. (1995), „Buddhist Modernism and the Rhetoric of Meditative Experience” (PDF), NUMEN, 42, Arhivirano iz originala (PDF) 12. 04. 2019. g., Pristupljeno 06. 09. 2019 
  • Urmson, James Opie (1991), The Concise Encyclopedia of Western Philosophy and Philosophers, Routledge 
  • White, David Gordon (2000), Introduction. In: Tantra in practice, Princeton and Oxford: Princeton University Press 
  • Williams, Paul (1994), Mahayana Buddhism, Routledge, ISBN 0-415-02537-0 
  • Fowler, Jeaneane D. (1997), Hinduism: Beliefs and Practices, Sussex Academic Press 
  • Levine, Michael (1994), Pantheism: A Non-Theistic Concept of Deity, Psychology Press, ISBN 9780415070645 
  • Long, Jeffrey D. (2011), Historical Dictionary of Hinduism, Scarecrow Press 
  • Amryc, C. Pantheism: The Light and Hope of Modern Reason, 1898. online
  • Harrison, Paul, Elements of Pantheism, Element Press, 1999. preview
  • Hunt, John, Pantheism and Christianity, William Isbister Limited, 1884. online
  • Levine, Michael, Pantheism: A Non-Theistic Concept of Deity, Psychology Press, 1994, ISBN 9780415070645
  • Picton, James Allanson, Pantheism: Its story and significance, Archibald Constable & Co., 1905. online.
  • Plumptre, Constance E., General Sketch of the History of Pantheism, Cambridge University Press, 2011 (reprint, originally published 1879), ISBN 9781108028028 online
  • Russell, Sharman Apt, Standing in the Light: My Life as a Pantheist, Basic Books, 2008, ISBN 0465005179
  • Urquhart, W. S. Pantheism and the Value of Life, 1919. online
  • Ankur Barua, "God’s Body at Work: Rāmānuja and Panentheism," in: International Journal of Hindu Studies, 14.1 (2010), pp. 1–30.
  • Philip Clayton and Arthur Peacock (eds.), In Whom We Live and Move and Have Our Being; Panentheistic Reflections on God's Presence in a Scientific World, Eerdmans (2004)
  • Bangert, B.C. (2006). Consenting to God and nature: Toward a theocentric, naturalistic, theological ethics, Princeton theological monograph ser. 55, Pickwick Publications, Eugene.
  • Cooper, John W. (2006). Panentheism: The Other God of the Philosophers, Baker Academic ISBN 9780801027246
  • Davis, Andrew M. and Philip Clayton (eds.) (2018). How I Found God in Everyone and Everywhere, Monkfish Book Publishing ISBN 9781939681881
  • Thomas Jay Oord (2010). The Nature of Love: A Theology ISBN 978-0-8272-0828-5.
  • Joseph Bracken, "Panentheism in the context of the theology and science dialogue", in: Open Theology, 1 (2014), 1–11 (online).
  • Marbaniang, Domenic (2011). Epistemics of Divine Reality. POD. ISBN 9781105160776. 

Spoljašnje veze uredi