Мутна и крвава

Mutna i krvava“ je roman srpske književnice Milice Janković, objavljen 1932. u izdanju izdavačke kuće Geca Kon. Obično se uzima za njen najzreliji roman.[1]

AutorMilica Janković
ZemljaJugoslavija
Jeziksrpski
Sadržaj
Žanr / vrsta delaroman
Mesto i vreme
radnje
Beograd
Izdavanje
IzdavanjeGeca Kon, 1932

Roman je ispripovedan u vidu složenog književnog mozaika koji obuhvata tri, međusobno povezane, fabule: povest o Emiliji Paprat, beogradskoj glumici, koja je nakon saobraćajne nesreće ostala nepokretna; hronologija porodice Kostić koju pripoveda Emilijina drugarica; i čitav niz kraćih portreta služavki koje se smenjuju u službi obolele glumice. Naslov je preuzet iz stiha narodne epske pesmeMarko Kraljević poznaje očinu sablju”.

Iste godine kada je objavljena knjiga „Mutna i krvava”, Milica Janković je objavila i dnevničku prozu „Među zidovima”, kao i lirski putopis „Putem”. Sva tri dela na motivsko-tematskom nivou sadrže motiv obolele žene sa invaliditetom, te se često u književnoj kritici sagledavaju kao neformalna književna trilogija.[1][2] Ovaj motiv je bio inspirisan autorkinim životnim iskustvom osobe koja je, usled progresije reumatizma i tuberkuloze kostiju, završila nepokretna.

Fabula

uredi
 UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis radnje!

Roman je podeljen na tri dela: „Pređa života”, „Posluga” i „Čika”, čemu odgovaraju i tri međusobno povezana pripovedačka toka u njemu.

Prvi tok pripoveda o beogradskoj glumici Emiliji Paprat. Emilija, upozorena na tragove tuberkuloze, odlazi na rehabilitaciju na more. Tamo se upoznaje sa imućnom porodicom Hercegovac sa kojima odlazi na izlet u Trebinje. Prilikom odlaska doživljava saobraćajnu nesreću zbog koje završava kao invalid. U svom stanu ona postaje potpuno zavisna od tuđe pomoći, te je središnji i najopširniji deo romana oblikovan u vidu tematskog lanca portreta služavki, koje se smenjuju i sukobljavaju sa glavnom junakinjom. Svako poglavlje drugog dela funkcioniše kao samostalna celina i donosi kratak životopis služavke i njen odnos prema Emiliji. U ovom lanci prikazan je polifonija najrazličitijih ženskih glasova niže klase međuratne Jugoslavije, od žrtvi muškog nasilja, prevarantkinja, koketa, padavičarki, do mentalno zaostalih osoba, požrtvovanih majki, alkoholičarki, Romkinja i dr. Svaka iz najrazličitijih razloga dobija otkaz i na njeno mesto dolazi druga. Neposredno nakon što je našla pouzdanu služavku Stanu, Emilija umire.

Treći deo romana „Čika“ čini zasebnu tematsku celinu i prati dramatičnu povest porodice Kostić koju Emiliji nekoliko nedelja pre smrti pripovedaju njene bliske prijateljice Marija i Branislava Kostić. Pripovedanje započinje složenim odnosom između dva brata, koji prekidaju odnose zbog voljenih žena; Jovan (Branislavin i Marijin otac) odbija ženidbu sa ženom koju mu je stariji brat Mitar namenio, osuđujući ga zbog nedolične veze s udatom ženom (Velkom Milojkić). Jovan sa Branislavinom majkom ostvaruje srećan brak i dobija petoro dece. Nakon rođenja muškog detata dolazi do pomirenja između braće, ali Jovan ubrzo umire, te njegova udovica i deca postaju centar Mitrove brige i nesebične pažnje. Velka, Mitrova ljubavnica, želi da pokvari odnose između strica i njegovih bratanica, te stupa u savez sa služavkom Jozefinom, koju podmeće Mitru za naložnicu, a zatim, nakon što Jozefina ostaje trudna, tera ga da se sa njom oženi. Velkine i Jozefinine spletke rezultiraju opštom nesrećom; porodica Kostić se bez stričeve pomoći suočava sa potpunom finansijskom propašću, a Mitar umire sa osećanjem promašenosti i samoće. Ipak, porodica Kostić istrajava u slozi, te uspevaju da prežive težak period.

Reference

uredi
  1. ^ a b Reba 2012, str. 292.
  2. ^ Đurić 2016.

Literatura

uredi
  • Reba, Jovana (2012). „Preobražaj „proze za gospođice” - povest Milice Janković,” pogovor u: Milica Janković, Mutna i krvava. Službeni glasnik. 
  • Đurić, Vladimir (2016). Autobiografski aspekti u prozi Milice Janković. Knjiženstvo: časopis za studije književnosti, roda i kulture. 

Spoljašnje veze

uredi