Muhammad ibn Saud (arap. محمد بن سعود بن محمد ال مقرن, Muhamad ibn Saud el Mukrin; 1687–1765) je bio plemenski vođa i prvi imam saudijske dinastije od 1735. do 1765. godine. Njegova vladavina je trajala između 1727. i 1765. godine.[1]

Emir Muhamed ibn Saud
Lični podaci
Puno imeMuhamed ibn Saud el Mukrin
Datum rođenjaoko (1687-00-00)1687.
Mesto rođenjaDiradža,  Osmansko carstvo
Datum smrti1765.(1765-Nedostaje neophodni parametar 1, mesec!-00) (77/78 god.)
Porodica
PotomstvoAbdulaziz ibn Muhamed
DinastijaSaud
Emir od Dirije
Period1727–1765
NaslednikAbdulaziz ibn Muhamed

Grb kralja Saudijske Arabije
Kraljevski standard Saudijske Arabije

Biografija uredi

Muhamedov otac Saud bio je Emir Diradža (1720–1725). Uprkos tome što je imenovan za prestolonaslednika, Muhameda je prvobitno zbacio sa vlasti njegov rođak, Said. Tek nakon njegovog ubistva Saida 1735. mogao je da preuzme vlast.[2]

Kada je Muhamed ibn Abdul Vahab došao u Diradža 1744.[3] godine, Muhamed ibn Saud je sledio njegovo učenje i podržao njegovo širenje. To je bio i rezultat vojnih uspeha u borbi za prevlast u Nadždu u centralnoj Arabiji. Kao rezultat rata koji su saudijske vehabije vodile u ime „pravog islama“ protiv navodno „nevernih“ plemena, uspeli su da steknu kontrolu nad velikim delovima Nadžda.[4]

Otprilike 1750. Muhamed je prepustio vođstvo svom sinu Abdulaziz ibn Muhamed.[5] Međutim, bilo je i zastoja, vehabije su pretrpele težak poraz protiv plemena Nadžran 1764. godine. Muhamed ibn Saud je umro 1765. Njegov sin Abdulaziz ibn Muhamed el Saud je mogao bez problema da preuzme vlast (1765-1803), čemu je svakako doprinela podrška Muhameda ibn Abdul Vahaba.[6]

Način na koji je postavio svoju vladu služio je kao model za vladare dinastije Saud do danas. Vlada je bila zasnovana na islamskim principima i koristila je sune. Vladao je emiratom do svoje smrti 1765. U vreme njegove smrti većina naroda Nadžda i svi oni koji su živeli u južnom Nadždu bili su pristalice vehabizma.[7] Osmanlije, su uvidele da se njihov posed na Arabijskom poluostrvu smanjuje, a njihov verski autoritet doveden u pitanje, odlučili su da reaguju i 1811. godine, naložili su egipatskom kedivu Mehmed Ali da okonča osvajanja. Time su privremeno prekinuti vladavinu dinastije Sauda padom Diradža 8. novembra 1818. godine nakon čega su odrubili glavu četvrtom saudijskom imamu, Muhamed ibn Saudovom praunuku, Abdulah ibn Saudu.[8]

Vidi još uredi

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi

  Mediji vezani za članak Muhamed ibn Saud na Vikimedijinoj ostavi