Nana ili menta (Mentha) je kosmopolitski rod zeljastih biljaka iz porodice usnatica (Lamiaceae).[2][3][4] Tačna razlika između vrsta je nejasna; procenjuje se da postoje 13 do 24 vrste.[5][1] Hibridizacija se dešava prirodno tamo gde se rasponi nekih vrsta preklapaju. Poznati su mnogi hibridi i sorte.

Nana
Inflorescence of Mentha spicata
Mentha x piperita
Naučna klasifikacija e
Carstvo: Plantae
Kladus: Tracheophytes
Kladus: Angiospermae
Kladus: Eudicotidae
Kladus: Asterids
Red: Lamiales
Porodica: Lamiaceae
Pleme: Mentheae
Rod: Mentha
Linnaeus
Sinonimi[1]

Rod ima subkosmopolitsku rasprostranjenost širom Evrope, Afrike – (Južna Afrika), Azije, Australije – Okeanije, Severne Amerike i Južne Amerike.[6][7] Njegove vrste se mogu naći u mnogim sredinama, ali većina najbolje raste u vlažnim sredinama i vlažnim zemljištima.

Opis uredi

 
Cvetni verticilasteri metvice.

Nana je široko rasprostranjena biljka. Visoka je i do trideset centimetara. Ima prijatan miris. Najčešće se koristi kod stomačnih tegoba. Koristi se za pravljenje čaja.

Nana je aromatična, gotovo isključivo višegodišnja biljka. Ona ima široko rasprostranjene podzemne i nadzemne stolone[8] i uspravne, četvrtaste[9] razgranate stabljike. Nana može da naraste 10–120 cm (4–48 inča) u visinu i može se širiti na neodređeno područje. Zbog njine sklonosti da se nekontrolisano širi, neke sorte nane se smatraju invazivnim.[10]

Listovi su raspoređeni u naspramnim parovima, oblika od duguljastih do kopljastih, često peruhanih, sa nazubljenim rubom. Boje listova variraju od tamnozelene i sivo-zelene do ljubičaste, plave, a ponekad i bledo žute.[6]

Cvetovi se proizvode u dugim listovima iz pazuha listova.[11] Oni su bele do ljubičaste boje i proizvode se u lažnim vijugama koje se nazivaju vertikilastri. Venčić je dvousni sa četiri podjednaka režnja, gornji režanj je obično najveći. Plod je orašast, i sadrži jednu do četiri semenke.

Taksonomija uredi

Menta je član plemena Mentheae u potporodici Nepetoideae. Pleme sadrži oko 65 rodova, a odnosi unutar njega ostaju nejasni.[4] Autori se ne slažu u pogledu klasifikacije Mentha. Na primer, M. cervina je smeštena u Pulegium i Preslia, a M. cunninghamii u Micromeria.[12] Godine 2004, jedna molekularna filogenetička studija je pokazala da M. cervina i M. cunninghamii treba da budu uključene u Mentha.[5] Međutim, M. cunninghamii je isključena u tretmanu roda iz 2007. godine.[12]

Više od 3.000 imena objavljeno je u rodu Mentha, po rangu od vrsta do oblika, od kojih se većina smatra sinonimima ili nelegitimnim imenima. Taksonomija roda je otežana jer se mnoge vrste lako hibridizuju ili su same izvedene iz mogućih drevnih događaja hibridizacije. Seme iz hibrida daje promenljivo potomstvo, koje se može širiti vegetativnim razmnožavanjem. Varijabilnost je dovela do onoga što je opisano kao „paroksizmi vrsta i podspecifičnih taksona”; na primer, jedan taksonomista je objavio 434 nova taksona mente samo za centralnu Evropu između 1911. i 1916. godine.[12] Nedavni izvori prepoznaju između 18[12] i 24[1] vrste.[13]

Klasifikacija roda uredi

Vrste
  • Mentha aquatica
  • Mentha arvensis
  • Mentha asiatica
  • Mentha australis
  • Mentha canadensis
  • Mentha cervina
  • Mentha citrata (syn. M. odorata)
  • Mentha crispata
  • Mentha cunninghamii
  • Mentha dahurica
  • Mentha diemenica
  • Mentha gattefossei
  • Mentha grandiflora
  • Mentha haplocalyx
  • Mentha japonica
  • Mentha kopetdaghensis
  • Mentha laxiflora
  • Mentha longifolia - konjski bosiljak
  • Mentha pulegium
  • Mentha requienii
  • Mentha sachalinensis
  • Mentha satureioides
  • Mentha spicata (syn. M. viridis)
  • Mentha suaveolens (syn. M. rotundifolia)
  • Mentha vagans

Hibridi uredi

 
Mentha × piperita hibrid poznat kao „čokoladna menta”.

Rod mente ima veliku grupu priznatih hibrida. One koje prihvata baza podataka Biljke sveta onlajn su navedene u nastavku.[1] Roditeljske vrste su preuzete iz Taker & Naci (2007).[12] Sinonimi, zajedno sa sortama i varijetetima gde su dostupni, uključeni su u specifične notovrste.

Uobičajeni nazivi i sorte uredi

Postoje stotine uobičajenih naziva za vrste i sorte Mentha. Ovi uključuju:

  • Apple mint - Mentha suaveolens i Mentha × rotundifolia
  • Banana Mint - Mentha arvensis 'Banana'
  • Bowles mint - Mentha villosa i Mentha × villosa 'Alopecuroides'
  • Canada mint - Mentha canadensis
  • Chocolate mint - Mentha × piperita 'Chocolate'
  • Corsican Mint - Mentha requienii
  • Cuba mint - Mentha x villosa
  • Curly Mint - Mentha spicata 'Curly'
  • Eau de Cologne mint - Mentha × piperita 'Citrata'
  • Field mint - Mentha arvensis
  • Flea mint - Mentha requienii
  • Ginger mint - Mentha × gracilis
  • Gray mint - Mentha longifolia
  • Green mint - Mentha spicata
  • Grey mint - Mentha longifolia
  • Japanese Peppermint - Mentha arvensis var. piperascens
  • Japanese mint or Japanese medicine mint - Mentha spicata 'Abura'
  • Kiwi mint - Mentha cunninghamii
  • Lemon mint - Mentha x piperita var. citrata and Mentha X gentilis
  • Marsh mint - Mentha aquatica
  • Meadow Mint - Mentha x gracilis i Mentha arvensis
  • Mojito Mint - Mentha Spicata 'Mojito'
  • Moroccan Mint - Mentha spicata var. crispa 'Moroccan' i mente prikupljene u Maroku
  • Pennyroyal - Mentha pulegium
  • Peppermint - Mentha × piperita i ponekad Mentha requienii
  • Pineapple mint - Mentha suaveolens 'Variegata' i Mentha suaveolens 'Pineapple'
  • Polemint - Mentha pulegium
  • Red Raripila mint - Mentha × wirtgeniana
  • Round leaf mint - Mentha suaveolens
  • Spearmint - Mentha spicata
  • Strawberry mint - Mentha × piperita 'Strawberry'
  • Swiss mint - Mentha × piperita 'Swiss'
  • Tall mint - Mentha × wirtgeniana
  • Tea mint - Mentha × verticillata
  • Toothmint - Mentha × smithiana
  • Water mint - Mentha aquatica
  • Woolly mint - Mentha × rotundifolia

Fosilni zapis uredi

Mentha pliocenica fosilne semenke su bile eskavirane u pliocenskim naslagama Dvoreca na desnoj obali reke Dnjepar između gradova Rečica i Lojev, u jugoistočnoj Belorusiji. Fosilno seme je slično semenu Mentha aquatica i Mentha arvensis.[22]

Reference uredi

  1. ^ a b v g Mentha L.. Plants of the World Online. Royal Botanic Gardens, Kew. Pristupljeno 8. 1. 2020. 
  2. ^ μίνθα. Liddell, Henry George; Scott, Robert; A Greek–English Lexicon at the Perseus Project
  3. ^ Palaeolexicon Arhivirano 2011-02-03 na sajtu Wayback Machine, Word study tool of ancient languages
  4. ^ a b Harley, Raymond M.; Atkins, Sandy; Budantsev, Andrey L.; Cantino, Philip D.; Conn, Barry J.; Grayer, Renée J.; Harley, Madeline M.; de Kok, Rogier P.J.; Krestovskaja, Tatyana V. (2004). „Labiatae”. Ur.: Kubitzki, Klaus; Kadereit, Joachim W. The Families and Genera of Vascular Plants. VII. Berlin; Heidelberg, Germany: Springer-Verlag. str. 167—275. ISBN 978-3-540-40593-1. 
  5. ^ a b Bunsawat, Jiranan; Elliott, Natalina E.; Hertweck, Kate L.; Sproles, Elizabeth; Alice, Lawrence A. (2004). „Phylogenetics of Mentha (Lamiaceae): Evidence from Chloroplast DNA Sequences”. Systematic Botany. 29 (4): 959—964. JSTOR 25064024. S2CID 86816849. doi:10.1600/0363644042450973. 
  6. ^ a b Brickell, Christopher; Zuk, Judith D. (1997). The American Horticultural Society: A-Z Encyclopedia of Garden Plants. New York, NY: DK Publishing. str. 668. ISBN 978-0-7894-1943-9. 
  7. ^ „Mint | Description, Genus, Species, Uses, & Facts | Britannica”. 
  8. ^ Aflatuni, Abbas; Uusitalo, J.; Ek, S.; Hohtola, A. (2005). „Variation in the Amount of Yield and in the Extract Composition Between Conventionally Produced and Micropropagated Peppermint and Spearmint”. Journal of Essential Oil Research. 17 (1): 66—70. S2CID 97042181. doi:10.1080/10412905.2005.9698833. Arhivirano iz originala 17. 6. 2007. g. Pristupljeno 10. 5. 2005. 
  9. ^ Rose, Francis (1981). The Wild Flower Key. Frederick Warne & Co. str. 310. ISBN 978-0-7232-2419-8. 
  10. ^ Brickell, Christopher; Cole, Trevor (2002). The American Horticultural Society: Encyclopedia of Plants & Flowers. New York, NY: DK Publishing. str. 605. ISBN 978-0-7894-8993-7. 
  11. ^ Mohlenbrock, Robert H. (2014). Vascular Flora of Illinois: A Field Guide (4th izd.). Southern Illinois University Press. str. 256. ISBN 978-0-8093-3208-3. 
  12. ^ a b v g d Tucker, Arthur O.; Naczi, Robert F. C. (2007). „Mentha: An Overview of its Classification and Relationships”. Ur.: Lawrence, Brian M. Mint: The Genus Mentha. Boca Raton, Florida: CRC Press, Taylor and Francis Group. str. 1—39. ISBN 978-0-8493-0779-9. 
  13. ^ „Mentha — the Plant List”. 
  14. ^ „Mentha × amblardii Debeaux | Plants of the World Online | Kew Science”. 
  15. ^ „Mentha × lamiifolia Ten. | Plants of the World Online | Kew Science”. 
  16. ^ „Mentha × langii Steud. Ex Hagenb. | Plants of the World Online | Kew Science”. 
  17. ^ „Mentha × mauponii Gadeceau | Plants of the World Online | Kew Science”. 
  18. ^ „Mentha × maximilianea F.W.Schultz | Plants of the World Online | Kew Science”. 
  19. ^ „Mentha × rodriguezii Malinv. | Plants of the World Online | Kew Science”. 
  20. ^ „Mentha × weissenburgensis F.W.Schultz | Plants of the World Online | Kew Science”. 
  21. ^ „Mentha × suavis Guss. | Plants of the World Online | Kew Science”. 
  22. ^ Velichkevich, Felix Yu.; Zastawniak, Ewa (2003). „The Pliocene flora of Kholmech, south-eastern Belarus and its correlation with other Pliocene floras of Europe”. Acta Palaeobotanica. 43 (2): 137—259. Pristupljeno 16. 7. 2019. 

Spoljašnje veze uredi