Naum Ohridski

Бугарски писац и мисионар

Sveti Naum Ohridski je bio učenik slovenskih apostola Ćirila i Metodija i jedan od petočislenika, koji su najrevnosnije sarađivali sa Ćirilom i Metodijem.[1]

Sveti Naum Ohridski
Manastir Svetog Nauma kod Ohrida, gde se nalaze i mošti.

Naum je govorio mnoge jezike. Putovao je u Rim, gde se, prema crkvenim spisima, proslavio čudotvornom moći kao i velikom učenošću. Pri povratku iz Rima, Kliment i Naum su se nastanili, uz pomoć bugarskog vladara Borisa I, na obalama Ohridskog jezera. Dok je Kliment delovao kao episkop u Ohridu, dotle je sveti Naum osnovao na južnoj obali jezera manastir, koji se i danas tu nalazi. Manastir Svetog Nauma je vekovima služio kao utočište i smatrao se za izvor čudotvorne sile.

Oko Nauma se sabralo mnoštvo monaha odasvud sa Balkana. Spisi govore kako je Naum bio mudar učitelj, jedinstven rukovođa monaha, odlučan podvižnik, čudotvoran molitvenik i duhovnik. Posebno se posvetio prevođenju Svetog pisma, i ostalih crkvenih knjiga, sa grčkog jezika na slovenski.

Za Nauma se tvrdi da je činio čudesa i tokom života i po smrti, a njegovim moštima se i danas pripisuju čudotvorne moći, naročito isceljenja od teških bolesti, ponaosob ludila.[2]

Preminuo je u prvoj polovini 10. veka i sahranjen u manastirskoj Crkvi Svetog Nauma.

Sveti Jovan Šangajski posebno je poštovao Svetog Nauma Ohridskog jer je imao moć isceljenja duševno obolelih. Upravo sa ikonom svetog Nauma obilazio je bolnice i molio se za zdravlje bolesnika.

Srpska pravoslavna crkva slavi ga 23. decembra po crkvenom, a 5. januara po gregorijanskom kalendaru.[3]

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ „Prepodobni Naum Ohridski Čudotvorac”. SPC. Arhivirano iz originala 04. 02. 2021. g. Pristupljeno 29. 1. 2021. 
  2. ^ „PREPODOBNI NAUM OHRIDSKI”. Pravoslavna crkva. Arhivirano iz originala 26. 10. 2021. g. Pristupljeno 29. 1. 2021. 
  3. ^ „Sveti prepodobni Naum Ohridski”. Prijatelj Božiji. Pristupljeno 29. 1. 2021. 

Spoljašnje veze uredi

Napomena: Ovaj članak, ili jedan njegov deo, izvorno je preuzet iz Ohridskog prologa Nikolaja Velimirovića.