Nacionalni park Kakum
Nacionalni park Kakum je nacionalni park koji se nalazi u obalnim delovima Centralnog regiona Gane, a površine je 375 km². Osnovan je 1931. godine kao rezervat prirode, a transformisan je u nacionalni park 1992. godine nakon što je sprovedeno ispitivanje flore i faune. Prostor je pokriven tropskim šumama.[1][2][3] Jedinstvenost ovog parka leži u činjenici da je osnovan na inicijativu lokalnog stanovništva, a ne od Državnog odseka za divlje životinje, koji je odgovoran za očuvanje divljih životinja u Gani.[2][4]
Veliki broj životinjskih vrsta nastanjuje park, a one uključuju dijanu zamorca, bongo antilopu, žutoleđeg dujkera i afričkog slona. Park predstavlja bitnu regiju i za ptičiji svet, priznat od strane BirdLife International organizacije. U parku je popisano 226 vrsta ptica, uključujući osam vrsta koje su svetski zaštićene, a jedna od tih vrsti je Agelastes meleagrides. Devet vrsta kljunoroga i zelenih papagaja popisane su u parku. Područje je takođe bogato leptirima, a nova vrsta otkrivena je 1993. godine. Od 2012. godine najveće krdo šumskih slonova u Gani, nalazi se u ovom nacionalnom parku.[5]
| Nacionalni park Kakum | |
|---|---|
IUCN kategorija II (nacionalni park) | |
 | |
  | |
| Mjesto | Centralni region  Gana |
| Koordinate | 5° 25′ 0″ N 1° 19′ 0″ W / 5.41667° S; 1.31667° Z |
| Površina | 375 km² |
| Osnovano | 1992. godine |
Odbor za muzeje i spomenike Republike Gane predložio je da park bude proglašen Svetskom baštinom pod okriljem Uneska.
Istorija
urediGodine 1931. područje je proglašeno šumskim rezervatom i sa njim je rukovodio šumarski sektor. Tokom ovog perioda postojao je veliki broj seče drveća, uglavnom mahagonije, a period seče nastavio se sve do 1989. godine, kada je zaustavljen prebacivanjem na upravljanje parka Odeljenju za divlje životinje Gane.[3]
Studija izvodljivosti i preliminarni petogodišnji plan upravljanja za razvoj nacionalnog parka Kakum kao destinacije za ekoturizam razvijeni su 1990. godine u okviru projekta koji je sproveden za Program Ujedinjenih nacija za razvoj. Studija izvodljivosti uključivala je preliminarne procene biološke raznovrsnosti flore i faune Okružnog rezervata Kakum i susednog rezervata Asin—Atandanso i istraživanja populacije slonova.[6] Studija izvodljivosti i preliminarni petogodišnji plan upravljanja uspostavljeni su u saradnji i konsultativnom procesu koji uključuje biološke konsultante, šumarske službenike, službenike za zaštitu životne sredine, lokalne zajednice, ganske univerzitete, regionalne vladine zvaničnike i druge ključne zainteresovane organizacije.[7]
Godine 1992. Odeljenje za divlje životinje navelo je Kakum park u skladu sa Regulativama rezervata za divlje životinje, kao područje za zaštitu Kakuma uključujući rezervat šuma Asin—Atandanso. Posle istraživanja o bogatstvu životinjskog područja, iste godine područje je podeljeno u Nacionalni park Kakum i šumski rezervat Asin—Atandanso. Razdvajanje je opravdano argumentom da su za obalne delove i još 33 grada i sela i dalje potrebna drvna građa iz šume, kao i pitka voda koju pruža reka Kakum.[1]
Geografija
urediReka Kakum protiče u parku, a po njoj je on i dobio ime.[2]
Njene pritoke koje prolaze kroz park su Obuo, Kakum, Afia, Sukuma, Nemimi, Aboabo i Ajuesu.[1]
Park je stacioniran 33 kilometara zapadno od gradova Kejp Kost i Elmina, pored malog sela Abrafo.
Do parka je moguće stići taksijem iz centra grada i kroz organizovane autobuske ture. Centar dobrodošlice sadrži restoran, ložu, prostor za piknik, kampovanje i centar za obrazovanje o divljim životinjama.[4] Park je okružen sa 33 sela i poljoprivrednim zemljištima na kojima se uzgajaju prehrambreni usevi i kokos.
Nadmorska visina parka je između 135—200 m.[4][8] Prostor parka je 90% pokriven šumama, postoji 3% veštačkog zemljanog pejzaža, dok ostali delovi nisu kategorizovani. Park godišnje ima 1380 mm padavina.[8]
Flora
uredi
_in_the_Kakum_Park.jpg)
Dominantni tip vegetacije u Kakumu je vlažna šuma. Drugi tipovi vegetacije koji se sreću u parku uključuju močvarne šume (stalne i periodične) i rečne šume. Takođe postoje zajednice šuma Hildegardia barteri-Polycarpaea tenuifolia . Popisano je 105 vrsta vaskularnih biljaka odnosno 57 vrsta drveća, 10 vrsta grmlja, 9 vrsta puzavica, 17 lekovitih biljaka i 12 vrsta trava. Popisane su i epifite, orhideje, paprati i smokve.[1]
Na prostoru parka između 1975—1989. godine izvodila su se bušenja u potrazi za naftom, što je oštetilo prostor nacionalnog parka, ali je ipak najveći deo gustih šuma ostao očuvan.[2][1]
- Vlažne šume
- Entandrophragma cylindricum
- Entandrophragma
- Guarea cedrata
- Guarea thompsonii
- Piptadeniastrum
- Milicia excelsa
- Triplochiton
- Sterculia
- Eribroma oblonga
- Pterygota macrocarpa
- Anigeria robusta
- Terminalia superba
- Strombosia glaucescens
- Cola gigantean
- Mansonia altissima
- Celtis zenkeri
- Ricinodendron heudelotii
- Antiaris toxicaria
- Močvarne šume
- Alstonia boonei
- Cleistopholis patens
- Carapa procera
- Mitragyina stipulosa
- Raphia vinifera
- Scandent
- Calamus deeratus
- Laccosperma secundiflora
- Laccosperma opacum
- Eremospatha macrocarpa
- Glyphae brevis
- Myriathus arboreus
- Paullinia pinnata
- Thaumatococcus daniellii
- Sarcophrynium brachystachys
- Ataenidia conferta
- Edafijske šume
- Pseudospondias microcarpa
- Ceiba pentandra
- Xylopia
- Uapaca guineensis
- Bovalska vegetacija
- Sansevieria liberica
- Commelina
- Hildegardia barteri
- Elaeophorbia grandifolia
- Sterculia tragacantha
- Ceiba pathandra
- Albizia furruginea
- Ricinodendron heudelotii
Fauna
uredi_male.jpg)
U parku je nastanjen veliki broj životinjskih vrsta, uključujući šumskog slona, afričkog šumskog bizona, cibetke i mačke.[4] U parku je popisano dve hiljade šumskih slonova, Loxodonta cyclotis, Perodicticus potto, Galago demidovii, afrički civet, Nandinia binotata, leopard, bongo antilopa, veliki broj vrsta dujkera, Potamochoerus porcus pictus, Hylochoerus meinertzhageni, Manis tetradactyla, Belotrbi ljuskavac, Džinovski ljuskavac, mnogo vrsta šumskih veverica, bodljikavo prase, zapadnoafrički patuljasti krokodil, Kinixys homeana i mnoge druge vrste.[1][3]
Primati u parku uključuju vrste medveđi kolobus, Procolobus verus i Cercopithecus roloway.[2]
Početna studija izvodljivosti za osnivanje Nacionalnog parka Kakum uključivala je preliminarni pregled biološke raznovrsnosti faune rezervata Kakum i susednog rezervata šuma Asin—Atandanso, kao i istraživanje afričkog šumskog slona na području. Godine 1990. godine procenjena je na osnovu podataka o sporovima da postoji između 100-150 jedinki afričkog slona.[9]
Na prostoru parka nastanjen je veliki broj vrsta ptica i on predstavlja bitnu regiju za ptičiji svet, priznatu od strane BirdLife International organizacije. Popisano je 266 vrsta, ali 56 njih još nije potvrđeno.
Sve vrste su rezidentne, a većina njih nisu ugrožene. Globalno ugrožene vrste u parku su: Bleda eximius, Parmoptila rubrifrons, Illadopsis rufescen i Hylopsar cupreocaud. Ranjive vrste u parku su Agelastes meleagrides, Bycanistes cylindricus, Ceratogymna elata i Criniger olivaceus.[4]
Turizam
urediKakum je prvo zaštićeno područje Gane i dobro je opremljen za posetioce. U parku se nalazi centar za turiste koji je otvoren na Dan planete Zemlje 1997. godine, a naredne godine park je dobio Nagradu za turizam.[10]
Broj turista povećan je tokom godina, 2000 njih u 1992. godini, 27.000 1996. godine, 1999. godine zabeleženo je da je preko 70.000 turista došlo u park, dok je 2009. godine park posetilo 135.870 posetilaca.[11]
Galerija
uredi-
Merops gularis -
Most u parku -
Pogled iz središnjeg dela parka -
Pogled sa mosta -
Pyrenestes ostrinus, fotografisan u parku
.jpg)
.jpg)
-
-
Cymothoe mabillei, fotografisan u parku -
.jpg)
Reference
uredi- ^ a b v g d đ „Parks and reserves of Ghana: Management Effectiveness Assessment of Protected Areas” (PDF). IUCN. Arhivirano iz originala (pdf) 07. 01. 2014. g. Pristupljeno 12. 4. 2013.
- ^ a b v g d „Kakum National Park (Assin Attandanso Reserve) (#)”. UNESCO. Pristupljeno 11. 4. 2013.
- ^ a b v „Kakum National Park”. Microsfere. Arhivirano iz originala 07. 01. 2014. g. Pristupljeno 11. 4. 2013.
- ^ a b v g d „Kakum National Park - Assin Attandaso Resource Reserve”. Bird Life. Arhivirano iz originala 01. 01. 2015. g. Pristupljeno 11. 4. 2013.
- ^ Karlya, Maria (7. 3. 2012). Ghana (Other Places Travel Guide). Other Places Publishing. str. 120—. ISBN 978-1-935850-10-6. Pristupljeno 14. 4. 2013.
- ^ Dudley 1990; Dudley, Mensah-Ntiamoah,& Kpelle 1992; Dudley 1995
- ^ Dudley 1992
- ^ a b „Overview of Kakum”. Bioval. Arhivirano iz originala 7. 1. 2014. g. Pristupljeno 11. 4. 2013.
- ^ Dudley, Mensah-Ntiamoah, & Kpelle (1992)
- ^ Eagles, Paul Franklin John; McCool, Stephen F. (2002). Tourism in national parks and protected areas: planning and management. CABI. str. 207—. ISBN 978-0-85199-759-9. Pristupljeno 14. 4. 2013.
- ^ „Bio diversity and Tropical Forests - Environmental Threats and Opportunities Assessment” (PDF). USAID: Encapafrica.org. str. 111, 115. Arhivirano iz originala (pdf) 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 11. 4. 2013.
Literatura
uredi- Dudley, J.P. (1995) Forest elephant conservation in West African rainforest fragments. Nature et Faune 11(2): 8-21. United Nations Food & Agriculture Organization, Accra.
- Dudley, J.P., A.Y. Mensah-Ntiamoah, and D.G. Kpelle. (1992) Forest elephants in a rainforest fragment: preliminary findings from a wildlife conservation project in southern Ghana. African Journal of Ecology 30: 116-126.
- Dudley, J.P. (1992) Community Involvement in Kakum and Assin-Attandanso Forest Reserves, Ghana. In The Conservation Atlas of Tropical Forests, Vol. II: AFRICA (J.A. Sayer, C.S. Harcourt, and N.M. Collins, eds.). World Conservation Monitoring Center, Cambridge U.K.
- Dudley, J.P. (1990) Kakum and Assin-Attandanso Wildlife Reserves Project: UNDP – Central Region Development Project. International Science and Technology Institute, Washington, D.C.
- Prince Edem Kumanya (2017) Site Manager of Kakum
