Nacionalni park Šantarska ostrva

Nacionalni park Šantarska ostrva (rus. Национальный парк Шантарские острова) je jedan od najmlađih nacionalnih parkova u Rusiji, osnovan 2013. godine. Park obuhvata 15 Šantarskih ostrva, koja su nenaseljena i leže blizu obale Habarovske Pokrajine u Ohotskom moru na Ruskom dalekom istoku. Većina ostrva su umereno planinska, a najviša tačka je na 720 metara nadmorske visine. Park je ranije bio državni rezervat, osnovan 1999. godine, ali je uspostavljen kao savezni nacionalni park 2013. godine. Status nacionalnog parka dobio je sa svrhom zaštite ranjivih vrsta, sa posebnim akcentom na zaštitu od lova i robolova i podrške naučnim studijama i razvoju ekološkog turizma. Park je pod nadzorom Ministarstva prirodnih resursa Rusije.[1]

Nacionalni park Šantarska ostrva
IUCN kategorija II (nacionalni park)
Mapa sa lokacijom zaštićene oblasti Nacionalni park Šantarska ostrva
Mapa sa lokacijom zaštićene oblasti Nacionalni park Šantarska ostrva
MjestoHabarovska Pokrajina  Rusija
Najbliži gradČumikan
Koordinate55° 0′ 0″ N 137° 36′ 0″ E / 55.00000° S; 137.60000° I / 55.00000; 137.60000
Površina5.155 km²
Osnovano2013. godine
Upravljačko tijeloFederalno državna institucija Nacionalni park Šantarska ostrva

Topografija

uredi

Šantarska ostrva se nalaze na istočnoj strani Uda zaliva. Ona su do pre 9.000-10.000 godina bili povezana, što objašnjava zašto cvetni ekosistem ostrva ne sadrži endemične vrste. Ostrvo Baljšoj (176.600 hektara) i Feklicova (37.200 hektara) čine 75% čitavog nacionalnog parka. Plimni talasi dostižu visinu od 5 do 8 metara, a magla je česta.[2]

Klima i ekoregion

uredi

Šantarska ostrva su često pogođena padavinama, za razliku od klime u Ohotskom moru. Preovladavaju severoistočni vetrovi, koji potiskuju ledene pljuskove, ostavljajući samo 2 do 3 meseca godišnje bez padavina.[2] Na ostrvima preovlađuje subpolarna klima, sa dugim i hladnim zimama i kratkim letima.[3]

Klimatogram
J
F
M
A
M
J
J
A
S
O
N
D
 
 
8
 
 
−17
−28
 
 
16
 
 
−13
−23
 
 
25
 
 
−4
−18
 
 
27
 
 
3
−8
 
 
26
 
 
9
0
 
 
25
 
 
17
4
 
 
150
 
 
16
9
 
 
81
 
 
20
8
 
 
21
 
 
16
4
 
 
40
 
 
5
−4
 
 
23
 
 
−4
−12
 
 
74
 
 
−13
−23
Prosečne maks. i min. temperature u °C
Ukupne padavine u mm
Izvor: Tokyo Climate Center

Biljni i životinjski svet

uredi

Veća ostrva su prekrivena tamnim četinarskim šumama, prvenstveno sibirskom srmčom, arišom, kedarom i brezom. Na ostrvima ne postoje endemske biljne vrste, jer su bliska i bila su povezana sa kopnom.

Uprava nacionalnog parka, pored ostrva štiti i vode, na kojima je zabranjen ribolov od 1-3 km od ostrva, da bi se zaštitila mrestilišta lososa. Park nastanjuje braon medved, riđa lisica, irvas, samur i prstenasta foka. Na području parka, stalno ili privremeno je nastanjeno 240 vrsta ptica, uključujući ugrožene vrste kao što su blakinstonova sova ribarica i belopleći belorepan.[4]

Istorija

uredi

Ostrva imaju dugu istoriju poseta, gde su ljudi dolazili uglavnom na lov kitova i divljači radi krzna, kao i zbog ribolova. Američki kitolovci lovili su grenlandske kitove na ovom području između 1852 i 1907. godine.[5][6][7]
Ostrva su 1999. godine izdvojena kao državni rezervat prirode, a osim meteorološke stanice i povremenih naučnih kampova nisu naseljena.[8] Godine 2017. dodatne zaštitne mere su prihvaćene, i čitavo područje podeljeno je na nekoliko zona i potpuno je zabranjena bilo kakva aktivnost koja ugrožava prirodu i njene vrste u oblastima parka.[9]


Galerija

uredi

Reference

uredi
  1. ^ „Official Decree Creating Shantar Islands National Park” (na jeziku: ruski). Russian Federation. Arhivirano iz originala 04. 09. 2014. g. Pristupljeno 10. 1. 2016. 
  2. ^ a b „Shantar”. Shantary. Arhivirano iz originala 15. 01. 2016. g. Pristupljeno 10. 1. 2016. 
  3. ^ „Climate Data, Kosh-Agach”. climate-data.org. 
  4. ^ „Russia's Shantar Islands Permanently Protected”. Wild Salmon Center. Arhivirano iz originala 16. 02. 2016. g. Pristupljeno 10. 1. 2016. 
  5. ^ Arctic, of Fairhaven, July-Oct. 1852. In Gelett, C. W. (1917). A life on the ocean: Autobiography of Captain Charles Wetherby Gelett. Honolulu, Hawaii: Hawaiian Gazette Co., Ltd.
  6. ^ J. E. Donnell, of New Bedford, July 1-12, 1852, Martha's Vineyard Museum; Sea Breeze, of New Bedford, July 16-Sept. 30, 1874, G. W. Blunt White Library (GBWL).
  7. ^ Pacific Commercial Advertiser (Vol. XLVI, No. 7864, October 22, 1907, Honolulu).
  8. ^ „Proclamation of Shantar Islands State Nature Reserve, Khabarovsk Krai, 1999” (na jeziku: ruski). Khabarovsk News. Pristupljeno 10. 1. 2016. 
  9. ^ Vasyukova E.. 2017. Šantarskie ostrova vozьmut pod ohranu Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. oktobar 2017). HabInfo - the site of Khabarovsk. Retrieved on October 08, 2017

Literatura

uredi
  • Andreev S. A., Butovec G. N., Gladkova G. A. i dr. Elovыe lesa Šantarskih ostrovov. — Vladivostok: DVNC AN SSSR, 1984. — 136 s.
  • Andronov V. A. Zapovednoe Priamurьe. — Habarovsk: FGBU Zapovednoe Priamurьe, 2016. — 48 s., il.
  • Voronov B., Šlotgauэr S., Krюkova M., Kulikov A. Pяtnadcatь bolьših i malыh. Učenыe o Šantarskih ostrovah. / st. «Šantarы — zemlя russkaя». // Dalьnevostočnый učenый, № 4, 26.02.14. / Debri-DV, 22.03.2014.
  • Dulьkeйt G. D. Materialы po izučeniю biologii sobolя i sobolinogo hozяйstva ostrova Bolьšoй Šantar. // Izv. Tihookeanskoй naučno-promыslovoй stancii, Vladivostok, 1929. — 119 s.
  • Dulьkeйt G. D., Šulьpin L. M. Pticы Šantarskih ostrovov. — Tomsk: Izd-vo Tomskogo un-ta, (1937). str. 114—136.
  • Dulьkeйt G. D. K faune kulikov Šantarskih ostrovov // Fauna i эkologiя kulikov. — M.: Izd-vo MGU, (1973). str. 34-35.
  • Ermolaev A. N. Šantarskaя эkspediciя Rossiйsko-amerikanskoй kompanii 1829—1831. / Rossiя i Kitaй na dalьnevostočnыh rubežah: Vtoraя meždunar. nauč. konf. (maй, 2002). — Blagoveщensk, 2003. Vыp. 5. str. 19-23.

Spoljašnje veze

uredi