Na Kordunu grob do groba

Na Kordunu grob do groba je pjesma vezana za period iz 1941. godine, kada je ustaški režim počinio masovne zločine genocida na Kordunu i cijeloj teritoriji „NDH“. To se nastavilo do kraja rata, sa posebno tragičnom ofanzivom u proljeće 1942, kada su ustaše, domobrani, Nijemci i Italijani opkolili Petrovu goru. Veći dio opkoljenog naroda je ubijen, a poneke su majke, iznemogle od gladi i užasa, ostavljale i svoju djecu u dupljama drveća. Proboj obruča na Petrovoj gori je obuhvatao i takve očajničke akcije kao što je bio juriš oko 300 „roguljaša“ (seljaci naoružani samo roguljama) na dobro naoružane ustaše utvrđene na vrhu Petrovac.

Na cijeloj teritoriji Korduna broj žrtava fašizma tokom cijelog Drugog svjetskog rata iznosi 27.457, odnosno oko 30% predratnog stanovništva. Kao sjećanje na ove događaje nastala je poznata narodna pjesma „Na Kordunu grob do groba“.

Nedoumica oko autorstva uredi

Treba napomenuti da iako određeni izvori tvrde da je pjesma rezultat narodnog stihotvorca po imenu Vladimir Milić (Vlaja Milić) iz Glibovca, u Smederevskoj Palanci[1] autor ove pjesme je pjesnikinja Desanka Ćuić-Kačar iz Like.

Tekst uredi

Na Kordunu grob do groba,
traži majka sina svoga.
Našla ga je, na grob klekla
i ovako sinu rekla:
"O, moj sine, radost moja,
gdje počiva mladost tvoja?"
Otac plače, majka cvili:
"Otvori se, grobe mili".
Grobak se je otvorio,
sin je majci govorio:
"Ne plač' mila majko moja,
teška mi je suza tvoja.
Teža mi je suza tvoja,
nego crna zemlja moja.
Idi, majko, javi rodu,
da sam pao za slobodu.
Kaži, majko, kaži rodu,
da se bori za slobodu.
Hajde, majko, domu svome,
ne dolazi grobu mome".

Izvori uredi

Vidi još uredi

Spoljašnje veze uredi