Nenad Ristanović Staparski

Nenad Ristanović Staparski (Stapari, 1944Užice, 2011) bio je srpski književnik.

Nenad Ristanović Staparski
Lični podaci
Puno imeNenad Ristanović Staparski
Datum rođenja(1944-00-00)1944.
Mesto rođenjaStapari,  FNRJ
Datum smrti23. februar 2011.(2011-02-23) (66/67 god.)
Mesto smrtiUžice,  Srbija
Književni rad
Najvažnija delaGorki mirisi
Zašto Jelena kune Bogorodicu
Idioti ubijaju Boga
Novine čitam ženu pitam
Berači gloginja
Jorgovani mirišu plavo

Biografija

uredi

Rođen je u Staparima 1944. godine. Osnovnu školu učio je u Volujcu, Mileševi, Užicu, Belanovici i Blacu, srednju školu završio je u Užicu. Po završetku školovanja priključuje se Kulturno-prosvetnoj zajednici Užice, najpre kao volonter, a potom kao profesionalac gde je proveo radni vek. Polje kulture na koje je kročio bilo je pravi teren za ovog darovitog stvaraoca.

Organizovao je preko 300 izložbi slika od čega je autor preko 250 zapisa u katalozima slikara, ogroman broj književnih večeri, nekoliko smotri horova, vodio je preko 300 radio emisija, učesnik raznih žirija, autor 11 tekstova za dečiji hor „Iskrice”, autor 250 ukrštenica...

Osnivač je festivala poezije „67 crvenih ruža”, jedan od osnivača regionalne književne manifestacije „Odzivi Paunu”, organizator „Turnira duhovitosti”, „Plavog teatra poezije”, republičke smotre „Pesniče naroda mog” i organizator umetničkog programa manifestacije „STAPARIJADA“, 2003. i 2006. godine.

Bio je član Udruženja književnika Srbije, i predsednik „Zajednice književnih klubova Srbije”, uvršten je u „Leksikon zlatiborskog okruga” - među znamenite ličnosti.

Umro je 23. februara 2011. godine, sahranjen je u Užicu na Gradskom groblju Sarića osoje.[1]

Bibliografija

uredi

Za 32 godine književnog rada napisao je 25 knjiga:

  • Gorki mirisi, zbirka pesama (1978)
  • Zašto Jelena kune Bogorodicu, roman (1980)
  • Pomeri se malo Milomire, roman (1982)
  • Arlauču jelovogorski kurjaci, roman (1994)
  • Eve glave Crnoga Đorđija, roman (1995)
  • Jelovogorska kupina, zbirka proze (1996)
  • Kada su kokoške rikale, dramski tekst (1997)
  • Idioti ubijaju Boga, roman (1998)
  • Slovenac među Srbima, dramski tekst (2000)
  • Generali piju hladno pivo, roman (2001)
  • Staparski i to sam ja, recenzije i drugi tekstovi u prvih 10 knjiga (2002)
  • Jevanđelje po Radovanu, roman (2003)
  • Ukći ukći rđo neviđena, dramski tekst (2004)
  • Dok zvezde trepere, roman (2005)
  • Sklonište, roman (2006)
  • Ima li ovde ko pametan, dramski tekst (2006)
  • Zavese župana Mutimira, roman (2007)
  • Novine čitam ženu pitam, dramski tekst (2007)
  • Berači gloginja, antiroman (2008)
  • Lud zbunjenog a mesec sija, kolumne (2008)
  • Lipa u avliji moje majke, roman (2009)
  • Kad se vratiš naćićeš ništa, roman (2009)
  • Jorgovani mirišu plavo, autobiografija (2010)
  • Halo ovde internet, kratke poruke (2010)
  • Berači gloginja 2, roman (2010)

Pored navedenih književnih dela napisao je više stotina tekstova, kolumni, novinskih članaka, recitala i scenarija za razne kulturne manifestacije.

Nagrade i priznanja

uredi

Dobitnik je velikog broja nagrada, priznanja, diploma i zahvalnica od kojih se izdvajaju:

  • Zlatna značka Kulturno-prosvetne zajednice, 12. maja 1987. godine
  • Zlatna značka Kulturno-prosvetne zajednice, 29. jun 2006. godine
  • Dobitnik Treće nagrade na Međunarodom festivalu „Zlatna kaciga” u Kruševcu, 1. aprila 1997. godine
  • Priznanje i diploma (treće mesto, 1998) za tekst na Republičkom festivalu dečije pesme u Kuršumliji, učešće 1997, 1998 i 2000.
  • Plaketa Regionalne književne manifestacije „Odzivi paunu” za pisanu reč koja traje, 1999.
  • Priznanje za dugogodišnje književno stvaralaštvo i doprinos književnomživotu Zlatiborskog okruga, 1999.
  • Zahvalnice i priznanja za razne manifestacije u gradu i Regionu

Reference

uredi
  1. ^ „Odlazak Neše Staparskog”. Dnevni list Danas. 27. 2. 2011. Pristupljeno 17. 2. 2017. 

Spoljašnje veze

uredi