Nepomjerljive ljestve
Nepomjerljive ljestve (hebr. סולם הסטטוס קוו, doslovni prevod "Status kvo ljestve ") (arap. السُّلَّم الثَّابِت, doslovni prevod "Fiksne ljestve "[1][2]) su drvene ljestve koje se nalaze iznad ulaza, pod prozorom Hrama Vaskrsenja Hristovog u Starom gradu u Jerusalimu. Napravljene su od kedrovogo drveta, možda iz Libana. Prvi put se pominje 1757. godine i ostale su na istom mjestu do 18. veka, ipak su privremeno pomjerene u dva slučaja. Ljestve se zovu "nepokretnu" zbog sporazuma, da ni jedan sveštenik od šest vaseljenskih Hrišćanskih redova može da pomjeri, preuredi ili bilo kako izmeni imovinu crkve, bez saglasnosti ostalih pet redova.[3]
Posle papskog naređenju Pape Pavla VI 1964. godine, da ljestve moraju da ostane na mestu dok katolička crkve i pravoslavne crkva ne postignu stanje ekumenizma. Ljestve se od tada povezuju sa sporazumom o statusu kvo, koji su definisali šest hrišćanskih redova, koji polažu pravo na korišćenje Hrama Vaskrsenja Hristovog. Glavni sukobi, oko nepokretnih ljestvi su zbog dugog sukoba između grčke pravoslavne crkve i jermenske apostolske crkve.[traži se izvor]
Istorija uredi
Prema različitim izvorima, ljestve su nekada pripadale zidaru, koji je radio na restauraciji hrama Vaskrsenja Hristovog. Prvi izvor koji pominje ljestve je povezan sa firmanom (dekret) iz 1757. godine otomanskog sultana Abdul-Hamid I, koji je pratio još jedan dekret sultana Abdulmedžid I iz 1852. godine. Ljestve, kako se smatra, pripadaju jermenskoj apostolskoj crkvi, zajedno sa ispupčenom ivicom .[4]
Različite litografija prikazuju da su se ljestve nalazile tu već kasnih 1830-ih godina. Možda najstarija gravirana slika Franjevački čuvari Svete Zemlje datira iz 1728. Dok Franjevci nemaju nikakve veze sa ljestvama, nešto u obliku ljestvi se može videti u desnom delu prozora iznad ulaza. Najranija fotografija koja pokazuje ljestve datira iz 1850-ih godina.[5]
1981. godine bio je pokušaj da se uklone ljestve sa njene lokacije, ali je brzo sprečen intervencijom lokalne izraelske policije, ali počinilac nije uhvaćen. 1997. godine, ljestve su uklonjene i pojavile su se tek poslije nekoliko sedmica. Misli se da je riječ o šali, ali su vraćene kasnije usred glasina o daljih sukoba između lidera jermenske apostolske crkve i grčke pravoslavne crkve .[6] 2009. godine ljestve su ponovo pomjerene. Postavljene su na lijevi prozor na kratako, vjerovatno da bi se mogle ukloniti skele nakon završetka obove zvonika.[7]
Vaseljenska vrijednost uredi
Objektivno, ljestve nisu apsolutna mera ekumenizma. Različite ključne razlike u ritualima, liturgija, dogmi i teologiji dele dve crkve, a ne spor za posedovanje i korišćenje Hram Vaskrsenja Hristovog. Međutim, tokom svog hodočašća u Svetu Zemlju 1964. papa Pavle VI je opisao ljestve kao vidljivi simbol hrišćanske divizije,[8] i to se tretirana kao kulturno značajan i vidljivi simbol statusa kvo sporazuma među šest vaseljenskih hrišćanskih redova.
U svojoj knjizi Jerusalim: Biografija, Autor Sajmon Sebag Montefiore tvrdi da je "turističkih vodiča tvrde da [ljestve] se nikad ne mogu da se pomjeriti bez drugih sekti. Zapravo, ljestve vodi na balkon, gdje je prije jermenski vođa obično pio kafu sa prijateljima, pazio na svoj cvijetnjak: tu se nalazi kako bi balkon mogao da se očisti"[9]
Film uredi
2009. godine film Paolo VI, il Papa Tempesta (Pavle VI, Papa u Oluji), nepomjerljive ljestve se kratko pominju u raspravi Pape Pavla VI i njegovog ličnog sekretara arhiepiskopa Paskvale Maki, pozivajući se na činjenicu da su ljestve na istom mjestu već 16 godina (u filmu je tada 1964. godina). Međutim, opis da su ljestve prvobitno postavljene 1948. godini je netačan.
Reference uredi
- ^ „هذا السلم ولا اي كائن بالعالم يستطيع ازاحته من مكانه”. www.youtube.com. Arhivirano iz originala 06. 04. 2017. g. Pristupljeno 13. 3. 2017.
- ^ „ما سر السلم المنتصب منذ 300 عام على حائط كنيسة القيامة؟”. www.difa3iat.com. Arhivirano iz originala 08. 11. 2016. g. Pristupljeno 13. 3. 2017.
- ^ The six Christian religious orders are the Latins (Roman Catholics), Greek Orthodox, Armenian, Syriac Orthodox, Coptic Christians and Ethiopians.
- ^ Cust, L. G. A. (1929). The Status Quo in the Holy Places. H.M.S.O. for the High Commissioner of the Government of Palestine. str. 17. „Above the doorway runs a classical cornice, a relic of the Byzantine buildings. This is reached from the windows of the Armenian Chapel of St. John, and this Community has the use thereof on the occasion of the festival ceremonies that take place in the Courtyard. The upper cornice is used in the same manner by the Orthodox. These two cornices are in a damaged condition and the whole facade is badly weather-beaten and requires expert attention.”
- ^ Günther Simmermacher. The Holy Land Trek: A Pilgrim's Guide. Southern Cross Books, Cape Town. str. 194—5. ISBN 978-0-9921817-0-3. Arhivirano iz originala 30. 07. 2014. g. Pristupljeno 13. 03. 2022.
- ^ Lancaster, James E. „The Church and the Ladder: Frozen in Time”. Pristupljeno 31. 12. 2016.
- ^ Who Moved thy Ladder?
- ^ Günther Simmermacher. The Holy Land Trek: A Pilgrim's Guide. Southern Cross Books, Cape Town. str. 196. ISBN 978-0-9921817-0-3. Arhivirano iz originala 30. 07. 2014. g. Pristupljeno 13. 03. 2022.
- ^ Simon Sebag Montefiore (2011). Jerusalem: The Biography. Weidenfeld & Nicolson. str. 519n. ISBN 978-0-297-86692-3. Pristupljeno 30. 10. 2012.
