Nikolas Steno (dan. Niels Stensen, lat. Nicolaus Stenonis; Kopenhagen, 10. januar 1638Šverin, 25. novembar 1686) je bio pionir u anatomiji i geologiji.

Nikolas Steno
Lični podaci
Datum rođenja(1638-01-10)10. januar 1638.
Mesto rođenjaKopenhagen, Danska
Datum smrti25. novembar 1686.(1686-11-25) (48 god.)
Mesto smrtiŠverin, Nemačka
ObrazovanjeUniverzitet u Kopenhagenu

Steno je rođen u Kopenhagenu, i nakon završetka studija u istom gradu, krenuo je na putovanje po Evropi; u stvari, do kraja života je putovao.

Naučni rad uredi

Steno je prvo studirao anatomiju, u početku se fokusirajući na muskulatorni sistem i na prirodu mišićnih kontrakcija. Upotrebio je geometriju da bi pokazao da kontrakcijom mišić menja svoj oblik ali ne i zapreminu.

Doprinosi paleontologiji i geologiji uredi

On je proučavajući glavu velike ajkule 1667. primetio neverovatnu sličnost zuba sa nekim kamenim objektima (okamenjeni, zarobljeni u steni) koji su nađeni u formaciji stena. Od tada on je zastupao stanovište da ti kameni objekti jesu nekada bili zubi antičke ajkule, koji su bili zakopani u blatu ili pesku na dnu mora a onda se na suvom formirala stena. Postojala je razlika između okamenjenih zuba i zuba savremenih ajkula ali je Steno branio svoju teoriju stavom da se hemijski sastav fosila može promeniti bez promene oblika.

Radeći na ovome došao je do sledećeg pitanja: kako se neki čvrsti objekat može naći unutar nekog drugog čvrstog objekta, kao što je stena ili geološki sloj?

Publikovao je svoja geološka otkrića u De solido intra solidum naturaliter contento dissertationis prodromus, ili Preliminarna rasprava disertaciji o čvrstim telima koja se prirodno javljaju unutar drugih čvrstih tela 1669. Steno nije bio prvi koji je prepoznao da su fosili nekada bili živi organizmi; njegovi savremenici Robert Huk i Džon Rej su se takođe sporili da su fosili ostaci nekadašnjih živih organizama.

Steno, je u svom radu Dissertationis prodromus iz 1669 izneo tri principa fundamentalna za formiranje stratigrafije kao nauke:

- zakon superpozicije …u vreme kada se bilo koji određeni stratum (sloj) formirao, materijal koji je ležao preko njega bio je tečan, i, zato, u vreme kada je donji sloj formiran, sloj iznad njega nije postojao. (engl. ...at the time when any given stratum was being formed, all the matter resting upon it was fluid, and, therefore, at the time when the lower stratum was being formed, none of the upper strata existed.) - princip prvobitne horizontalnosti Stratum bilo da je upravan na horizont ili nagnut nekada je bio paralelan sa horizontom. (engl. Strata either perpendicular to the horizon or inclined to the horizon were at one time parallel to the horizon.) - princip lateralnog kontinuiteta Materijal koji je formirao stratum bio je kontinualan preko površine Zemlje osim ako nije bilo nekih čvrstih tela koje su mu stajale na putu. (engl. Material forming any stratum were continuous over the surface of the Earth unless some other solid bodies stood in the way.) - princip presečnih diskontinuiteta Ukoliko telo ili diskontinuitet preseca stratum, tada su oni mlađi od stratuma. (engl. If a body or discontinuity cuts across a stratum, it must have formed after that stratum.) -

Referenca Paul Eric Olsen, Columbia University Ovi principi su primenjeni i prošireni 1772 od strane Žan Baptista L. Romé de l'Isle.

Još jedan princip, poznat jednostavno kao Stenov zakon, ili Stenoov zakon o konstantnim uglovima, tvrdi da su uglovi između korespondirajućih pljosni kristala isti za sve primerke istog minerala, predstavljao je fundamentalni proboj koji je formirao osnove za sva istraživanja kristalne strukture.[1]


Najznačajniji radovi uredi

 
Elementorum myologiae specimen, 1669
  • O čvrstim telima koja se prirodno nalaze unutar čvrstih tela (1669)
  • Elementary Mylogical Specimens (1669)
  • Anatomska zapažanja (1662)
  • Discours de Monsieur Stenon sur L'Anatomie du Cerveau (Predavanje gospodina Stenoa o anatomiji mozga, Pariz 1669)

Vidi još uredi

Reference uredi

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi