Nima Jušidž (persijski: نیما یوشیج‎) (11. novembar 1897 - 3. januar 1960. godine), rođen kao Ali Esfandijari (علی اسفندیاری), savremeni je persijski pesnik koji je začetnik pravac "nove poezije" (شعر نو, še'r-e no) u Iranu poznatog i kao "nimai poezija" (شعر نیمایی, še'r-e nimai). Nima Jušidž se smatra ocem moderne persijske poezije.

Nima Jušidž (نیما یوشیج)
Lični podaci
NadimakOtac nove persijske poezije
Datum rođenja(1897-11-11)11. novembar 1897.
Mesto rođenjaJuš, okrug Nur, provincija Mazandaran,, Iran
Datum smrti3. januar 1960.(1960-01-03) (62 god.)
Mesto smrtiTeheran, Iran
Državljanstvoirnasko
NacionalnostIranac
ZanimanjeUčitelj, pesnik
Porodica
RoditeljiIbrahim Nuri (otac)
Književni rad
ŽanrNova persijska poezija
Uticaji odevropski pesnici
Uticao naMehdi Ahavan Sales, Ahmad Šamluو

Umro je od upale pluća u Šemiranu, severnom delu Teherana, a prema sopstvenoj želji sahranjen je u svom rodnom selu Juš u okrugu Nur, u provinciji Mazandaran.

Mladost uredi

Nima Jušidž je odrastao u selu Juš u okrugu Nur, u iranskoj provinciji Mazandaran. Detinjstvo je proveo pomažući ocu oko poslova na farmi i brinući o stoci. Kao dečak posećivao je mnogo letnjih i zimskih kampova u kojima se susreo sa pastirima i putujućim radnicim. Veliki utisak na njega su ostavile slike života oko logorske vatre, naročito one proistekle iz jednostavnih i zanimljivih pastirskih priča o selu i plemenskim sukobima. Ove slike su ugavirane u sećanje mladog pesnika i čekale su dok se njegova stvaralačka moć nije dovoljno razvila da bi bile opisane.

 
Kuća Nime Jušidža

Nima je započeo svoje obrzovanje u mektebu. Neretko je izostajao sa nastave pa je mula (učitelj) često bio primoran da ga traži po ulici i dovlači u školu. Kada mu je bilo dvanaest godina, Nima se preselio u Teheran i upisao u rimokatoličku školu. Atmosfera takve škole nije promenila Nimino ophođenje, ali predavanja brižnog učitelja jesu. Nezam Vafa koji je i sam bio istaknuti pesnik uzeo je Nimu, tada pesnika početnika, pod svoje okrilje i negovao njegov poetski talenat.

Nastava u katoličkoj školi bila je potpuno drugačija u odnosu na onu u maktabu. Slično tome, život među ljudima iz urbane sredine razlikovao se od života među ljudima iz ruralnih sredina na severu zemlje koji su živeli po plemenskim običajima. Pored toga, oba ova načina života znatno su se razlikovala od onih opisa koje je čitao u knjigama ili o kojima je slušao na časovima. Iako to nije promenilo njegovu privrženost tradiciji, ova različitost je podstkla maštu mladog Nime. Drugim rečima, iako je Nima nastavio da piše poeziju u tradiciji Saadija i Hafiza još izvesno vreme, ovo je postepeno i postojano uticalo na njegov stil. Na kraju, uticaj novog je nadjačao istrajanost tradicije što je izvelo Nimu na novi put. Tako je Nima počeo da zamenjuje poznata sredstva za koja je smatrao da ometaju slobodan tok inovativnim ideja, mada manje poznatim sredstvima koja su podsticala slobodan tok koncepata. Pesme „Ej šab” (Hej noći) i „Afsane” (Mit) pripadaju ovom prelaznom periodu pesnikovog života (1922. godina).

Doprinosi uredi

 
Grob Nime Jušidža u Jušu, Mazandaran

Generalno, Nima je refirmisao ritam i dozvolio je da dužinu stiha određuje dubina misli, koju nastoji da izrazi umesto toga da je ograničava konvencionalna persijska metrika koja je diktirala dužinu bejta (stiha) još od ranih dana persijske poezije. Osim toga, Nima je, kad je u pitanju tematika o aktuelnim pitanjima ugnjetavanja i patnje, davao prednost u odnosu na lepo lice voljene osobe i ljubavne konflikte. Drugim rečima, on je shvatio da iako se deo čitalačke publike oduševljavao ljubavnom tematikom, većina ipak preferira junake sa kojima mogu da se identifikuju. Pored toga, prizori u Niminoj poeziji se veoma razlikuju od „zamrznutih“ prizora meseca, vrtova i krčmi i obogaćeni su personifikacijama. Njegov nekonvencionalni pristup izmestio je poeziju iz dvorskog okruženja i stavio je među narodne mase. Prirodnom govoru masa je, naravno, dodavao lokalne karakteristike u svojim delima. I konačno, najdrastičniji novi element u Niminoj poeziji bila je primena simbolizma. Njegova primena simbolizma se razlikovala od prakse starih velikana persijske poezije u tome što je on zasnivao strukturalni integritet svojih dela na odmerenom razvoju inkorporiranih simbola. U tom smislu, Nimina poezija se može čitati kao dijalog između dve ili tri simboličke reference koji se izgrađuje u kohezionu semantičku jedinicu. U prošlosti je samo Hafiz pokušao tako nešto u svojim sufijskim gazelima. Međutim, glavno sredstvo koje je on koristio je bilo tematsko, a ne simboličko jedinstvo. Simbolizam ipak, prilikom rešenja njegovih najenigmatičnijih gazela, igra sekundarnu ulogu u strukturalnom sastavu kompozicije.

Dela uredi

Nima je svoja dela objabljivao u značajnim časopisima. Na početku, kada je štampa bila pod kontrolom snaga koje su Niminu poeziju smatrale ishodom iz uobičajne norme nije mu bilo dozvoljeno da objavljuje svoje radove. Zbog toga su mnoge od Niminih ranih pesama postale dostupne publici tek krajem tridesetih godina prošlog veka. Nakon pada Reze Šaha sa vlasti, Nima je postao član uređivačkog odbora časopisa "Muzika". Radeći tu sa Sadekom Hedajatom, u tom časopisu je objavio mnoge svoje pesme. Samo je dva puta objavljivao svoje radove u sopstvenom izdanju, a u pitanju su Bleda priča i Vojnikova porodica.

Ukidanje časopisa "Muzika" poklopilo se sa formiranjem komunističke političke partije Tudeh i pojavom izvesnog broj levičarskih publikacija. Kako je po svojoj prirodi bio radikalan, Nimu su te nove publikacije privlačile i u njima je objavio mnoge od svojih inovativnih pesama.

Ahmed Zia Haštrudi i Abul Gasem Džanati Atai su među prvim stručnjacima koji su se bavili Niminim životom i delom. Oni su uvrstili Nimine radove u antologiju naslovljenu Savremeni pisci i pesnici" (1923). U pitanju su pesme „Afsane” (Mit), „Ej šab” (Hej noći), „Mahbas” (Zatvor) i četiri kratke priče.


Ostali izvori uredi

  • Essays on Nima Yushij: Animating Modernism in Persian Poetry, edited by Ahmad Karimi-Hakkak and Kamran Talattof. Leiden: Brill, 2004.
  • Dastgheib, Abdolali. 2006. The Messenger of Hope and Liberty, Critical Review of poems by Nima Yooshij. 2006. Amitis Publishers, Tehran, Iran. ISBN 978-964-8787-12-2.. (Farsi title: پیام آور امید و آزادی)

Spoljašnje veze uredi


Reference uredi