Nioba je, u grčkoj mitologiji, Tantalova ćerka i žena tebanskog kralja Amfiona. Podsmevala se, kao majka koja je rodila sedam ćerki i sedam sinova, Leti koja je imala samo Apolona i Artemidu. Ovo dvoje, da bi osvetili svoju majku, poubijali su svu Niobinu decu, a Nioba se okamenila od tuge (po Ovidiju).[2][3][4]

Statua Niobe sa ćerkom. Prema legendi, najmlađa Niobina ćerka pokušala je da se spasi od Artemidine strele u skutima svoje majke[1]

U Ilijadi se spominje šest ćerki i šest sinova (Niobida).

Legenda

uredi

Nioba je bila Zevsova unuka, odnosno ćerka Zevsovog sina Tantala. Sa svojim mužem, tebanskim kraljem Amfionom izrodila je četrnaestoro dece – sedam sinova i sedam ćerki.[a] Bila je vrlo ponosna na svoju decu, ali njen ponos je išao dotle da je sebe smatrala superiornom u odnosu na Titanku Leto, koja je imala samo Apolona i Artemidu. Na poziv ženama Tebe da prinesu žrtve za Leto, Nioba je odbila, što je Titanku razbesnelo.[5] Zato je zatražila od svoje dece da pobiju Niobinu. Artemida joj je pobila šest ćerki, a Apolon šest sinova.[b]

Zevs je, stavši na stranu Lete, pretvorio sve Tebance u kamenje, tako da nije imao ko da sahrani pobijenu decu. Devet dana i noći Nioba ih je oplakivala, a potom je otišla na goru Sipil, svom ocu Tantalu, gde je nastavila da tuguje. U međuvremenu, Olimpljani se pobrinuše oko sahrane Niobida.[v]

Molila je Nioba bogove da joj okončaju patnje, pa se Zevs sažalio i pretvorio je u stenu, ali njene suze su nastavile da teku, slivajući se neprestano niz kamen. Kažu da se i danas niz litice Sipila slivaju Niobine suze i da, kada se pažljivije pogleda, jedna od stena ima njen lik.[6]

Napomene

uredi
  1. ^ Homer u Ilijadi navodi dvanaestoro dece.
  2. ^ U zavisnosti od izvora pojavljuju se različita imena preživele dece pojavljuju i različit broj. Na primer, Pausanije navodi da su preživeli Hlorija i Amiklo zahvaljujući molitvama upućenim Leti. Homer u Ilijadi i Diodor sa Sicilije ne pominju preživelu decu.
  3. ^ Zajedinički naziv za svu Niobinu decu.

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Kun, Nikolaj Albertovič (2016). „Nioba”. Legende i mitovi Stare Grčke. Beograd: Neven. str. 175—176. ISBN 978-86-7842-374-1. 
  2. ^ ŠOJIĆ, BOJAN. „NIOBA, TANTALOVA ĆERKA”. astroriznica.com. Pristupljeno 20. 1. 2021. 
  3. ^ „Nioba”. enciklopedija.hr. Pristupljeno 20. 1. 2021. 
  4. ^ „Nioba”. mythologymythology.wordpress.com. Pristupljeno 20. 1. 2021. 
  5. ^ „Nioba”. wattpad.com. Pristupljeno 22. 1. 2021. 
  6. ^ Šojić, Bojan. „Nioba – ko je bila i zašto je bila nesrećna”. AstroRiznica. Pristupljeno 22. 1. 2021. 

Spoljašnje veze

uredi