Ничији син
„Ničiji sin“ je hrvatski film iz 2008. godine. Film je režirao Arsen Ostojić po predstavi Mate Matišića.[1][2]
Ničiji sin | |
---|---|
Žanr | drama |
Režija | Arsen Ostojić |
Scenario | Mate Matišić |
Producent | Jozo Patljak |
Glavne uloge | Alen Liverić Mustafa Nadarević |
Muzika | Mate Matišić |
Direktor fotografije | Branko Linta Slobodan Trninić |
Montaža | Dubravka Slunjski |
Producentska kuća | Alka-Film Zagreb Radio-televizija RTV Slovenija Hrvatska radiotelevizija |
Godina | 2008. |
Trajanje | 100 minuta |
Zemlja | Hrvatska |
Nagrade | Zlatna arena |
IMDb veza |
Film je premijerno prikazan na pulskom festivalu u julu 2008. godine.[2]
Film „Ničiji sin“ je bio hrvatski kandidat za Oskara 2008. godine.[2]
Radnja
urediIvan je bivši rok pevač i ratni vojni invalid koji je u ratu u Hrvatskoj izgubio obe noge. I dok se Ivan suočava sa propalim brakom i neizvesnom budućnošću, njegov je otac Izidor kandidat na parlamentarnim izborima. Kao nekadašnji politički zatvorenik Izidor računa na pobedu, ali mu kampanju poremeti dolazak srpskog izbeglice Sime koji ga je u bivšem režimu uhapsio.[2]
Uloge
urediGlumac | Uloga |
---|---|
Alen Liverić | Ivan |
Mustafa Nadarević | Izidor |
Biserka Ipsa | Ana |
Zdenko Jelčić | Simo |
Goran Grgić | inspektor |
Darija Lorenci | Marta |
Nikša Mrkšić | Josip |
Dražen Kun | Stipe |
Slaven Knezović | Mika |
Inge Apelt | Simova sestra |
Vjenčeslav Kapural | Komšija |
Alen Salinović | Branko |
Đorđe Kukuljica | Portir |
Luka Peroš | Policajac |
Nebojša Borojević | Izbeglica |
Mirjana Sinozić | Medicinska sestra |
Milivoj Beader | Pacijent |
Nikolina Skenderija | Rumunka |
Kritike
urediFilm je snimljen po istoimenoj drami Mate Matišića, pa je na njemu krivica za nezgrapnu dramsku strukturu u kojoj središnji deo radnje čini poveliki, povremeno ne baš razgovetan flešbek. Politički gledano, film je razornog sadržaja, s porukom da je aktuelna hrvatska stvarnost sazdana na lažnim temeljima, međutim učinak je skroman, jer gledalac već nakon pola sata prestane mariti za ono što se zbiva na ekranu.
Željko Luketić:[4]
Ostojićev je rediteljski habitus mlitav i posve se oslanja na stare soc-realističke trikove u kojima se svaka tobože dramatična sekvenca kao za Pavlovljevog psa podebljava preglasnom muzikom, dramatičnim rezanjem ili flešbekovima. Ostojić se priklanja i tipičnom pamfletnom postupku u kojem invaliditet junaka ne predstavlja dramatični motiv ili okidač, nego je on tu da jednostavno izazove žaljenje. Tom čoveku bez nogu jedina bi još gora stvar u životu bila da se sazna da je Srbin. Sve to biće pušteno unazad, tako da najjače scene budu na početku, a sve slabije idu prema kraju, između je tek niz koji dinamiku crpi iz sapunice i to na način da kad neko kaže važnu stvar, istom zasvira gong. Ta patnja likova vidljiva je i bez klišea o lošim-dobrim Srbima i Hrvatima koji su Srbi-Hrvati, bez pevanja pesama koje jamče smrt.
Nagrade
uredi- Pulski filmski festival 2008. godine - Velika Zlatna arena za najbolji film[5]; Zlatna arena za najbolju režiju[5]; Zlatna arena za glavnu mušku ulogu[5]; Zlatna arena za muziku[5]; Posebne Zlatne arene za najbolji ton i specijalne efekte[5]; nagrada Oktavijan Hrvatskog društva filmskih kritičara[2]
- Festival balkanskog filma i hrane u Pogradecu 2012. godine – Gran Pri i Nagrada žirija[2][6]
Spoljašnje veze
uredi- Ničiji sin na sajtu IMDb (jezik: engleski)
Izvori
uredi- ^ Ožegović, Nina (27. 2. 2007). „Mate Matišić - pisac šokantnih drama i svirač jazza” [Mate Matišić - writer of shocking plays and jazz player]. Nacional (na jeziku: Croatian). br. 589. Arhivirano iz originala 7. 7. 2012. g. Pristupljeno 20. 7. 2018.
- ^ a b v g d đ „Ničiji sin”. Baza HR kinematografije. Pristupljeno 25. 1. 2021.
- ^ „„Prvi zaista loš film“”. Arhivirano iz originala 29. 10. 2013. g. Pristupljeno 26. 10. 2013.
- ^ „„Ničiji sin“”. Arhivirano iz originala 29. 10. 2013. g. Pristupljeno 26. 10. 2013.
- ^ a b v g d „NIČIJI SIN”. Pula film festival. Arhivirano iz originala 23. 04. 2021. g. Pristupljeno 25. 1. 2021.
- ^ „Nove nagrade za Kotlovinu i Ničijeg sina”. Hrvatski audovizualni centar (na jeziku: Croatian). Pristupljeno 25. 1. 2021.