Nićifor Vrijenije
Nićifor Vrijenije (Mlađi) (grč. Νικηφόρος Βρυέννιος, 1064/1080 – 1137) je bio vizantijski plemić, vojskovođa i istoričar, sa kraja XI i početka XII veka. Bio je sin ili unuk uzurpatora Nićifora Vrijenija i suprug Ane Komnine, a 1118. godine je bio istaknut za naslednika trona, posle smrti svog tasta Aleksija Komnina (1081—1118).
Nićifor Vrijenije | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1062 |
Mesto rođenja | Orestijada, |
Datum smrti | 1137 |
Mesto smrti | Konstantinopolj, |
- Za članak o njegovom istoimenom pretku, pogledajte članak Nićifor Vrijenije.
Biografija uredi
Nićifor je rođen verovatno u Hadrijanopolju, ili oko 1064. ili oko 1080. godine[1]. Tačna veza između njega i njegovog imenjaka Nićifora Vrijenija (Starijeg), koji je 1077. godine podigao pobunu i bio proglašen za cara, nije tačno utvrđena, ali se smatra da mu je bio ili sin ili unuk[1].
Nićifor se oko 1097. godine oženio Anom Komninom, ćerkom cara Aleksija I, koji je ugušio pobunu njegovog pretka. Kao vojskovođa, on je učestvovao u pohodima koje je pokretao Aleksije i oko 1111. godine mu je dodeljena visoka dvorska titula cezara[1], a nosio je i titulu panipersevasta. Posle smrti cara Aleksija 1118. godine, odbio je da učestvuje u zaveri[a] protiv Aleksijevog sina Jovana II (1118—1143) u korist svoje supruge koja je želela da vlada preko njega.
Nićifor je učestvovao u Jovanovom pohodu na Antiohiju (1136/1137), nakon koga je preminuo u Carigradu (1136/1137)[1].
Posle 1118. godine, započeo je pisanje svog istorijskog dela „Građa za istoriju“ (grč. Ὕλη Ἱστορίας ili grč. Ὕλη Ἱστοριῶν), koje je ostalo nedovršeno[1]. Ono započinje vladavinom Isaka I Komnina (1057—1059), a naglo se prekida na dešavanjima oko 1079. Prema rečima istoričara Borislava Radojčića veličajući porodicu Komnina, on (Nićifor) ni jednog trenutka ne zaboravlja i rod Vrijenija, posebno svog dedu[b] Nićifora. Njegovim akcijama posvećuje naročitu pažnju, zapostavljajući događaje u kojima ovaj nije učestvovao[2].
Napomena uredi
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ a b v g d Kazhdan 1991
- ^ Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije III (fototipsko izdanje originala iz 1966). Beograd: Vizantološki institut SANU. 2007. ISBN 978-86-83883-09-7.
Literatura uredi
- Kazhdan, Alexander P., ur. (1991). The Oxford dictionary of Byzantium. New York [u.a.]: Oxford Univ. Press. ISBN 978-0-19-504652-6.