Nićifor (756/8 - posle 812) je bio vizantijski plemić sa titulom cezara. Učesnik je nekoliko zaveri protiv vizantijskih careva.

Biografija uredi

Nićifor je rođen krajem 750-tih godina, oko 756-8. godine. Sin je vizantijskog cara Konstantina V i njegove treće supruge, Evdokije. Nićifor je treći Konstantinov sin, nakon Lava IV, rođenog oko 750. godine i Hristifora, rođenog oko 755. godine. Moguće je da su Hristofor i Nićifor bili blizanci. Evdokija je 1. aprila 769. godine krunisana za avgustu. Tom prilikom su Nićifor i Hristifor proglašeni za cezare, dok je njihov mlađi brat Nikita proglašen nobilisom. Nićifor je imao još dva mlađa brata i sestru.

Nakon smrt Konstantina (775), presto je preuzeo njegov najstariji sin Lav. On je Konstantinov sin iz prvog braka, sa Irinom Hazarskom (Cicak). Lav je ubrzo došao u sukob sa polubraćom jer je zaplenio veliku količinu zlata koja je njima pripadala kako bi ga utrošio na plate vojnika i darovao građanima Carigrada. U proleće 776. godine otkrivena je zavera na čelu sa Nićiforom. Oduzet mu je čin, ali su mu život i imovina pošteđeni. Ostali zaverenici su proterani u manastir Herson na Krimu.

Nakon Lavove smrti (oktobar 780), jedini naslednik prestola bio je njegov maloletni sin Konstantin VI umesto koga je vladalo namesništvo na čelu sa caricom-majkom Irinom. Irinina vladavina nije dobro primljena među vodećim vizantijskim političarima. Pored njene verske politike (podržavala je ikonofile), vladavina žene nije bila uobičajena u Vizantijskom carstvu. Irina je u Vizantiji smatrana za jeretika. Određen broj zvaničnika podržao je dolazak Nićifora na vlast. Među njima su i logotet droma Grigorije, bivši strateg teme Anatolike Varda i Konstantin, komandant Eskubite. Zavera je otkrivena mesec dana po Lavovoj smrti. Nićifor je nateran da se zamonaši. Primoran je da 780. godine na Božić, zajedno sa braćom, održi službu u Aja Sofiji.

Nićifor i njegova braća ne javljaju se u izvorima do 792. godine kada se Irina vratila na vlast. Sin ju je 790. godine nakratko zbacio državnim udarom. Iste godine Grci su doživeli veliki poraz od Bugara kod Markelija. To izaziva nezadovoljstvo među trupama od kojih su neke tagme proglasile Nićifora za cara. Konstantin je reagovao brzo. Pohapsio je svoje unuke. Nićifora je oslepeo i iščupao mu je jezik. Potom ga je zatvorio u manastir Terapiju.

Nakon 792. godine Nićifor se ne pominje po imenu u izvorima. Pominje se zajedno sa braćom. Stoga je pitanje da li ga treba uključiti u kasnije događaje, mada Každan u Oksfordskoj istoriji smatra da je delio sudbinu svoje braće i da je umro posle 812. godine. Irina je naredila Evnuhu Aeciju da 797. godine pošalje braću iz Aja Sofije u Atinu. Marta 799. godine arhont Slovena, Akamir, zajedno sa lokalnim trupama teme Helade, planira da se proglasi za cara. Pobuna je ugušena, a braća su osuđena za učestvovanje u zaveri pa su oslepljeni. Poslednji put braća se pominju 812. godine kada je grupa nezadovoljnih vojnika pokušala da ustoliči carevu braću nakon pada Debeltuma (Burgasa) u ruke Kruma. Mihailo I Rangabe (811-813) je munjevito reagovao, ugušio pobunu, a braću preselio na ostrvo Afusija, gde su proveli ostatke života.

Izvori uredi