Nova Nizozemska (hol. Nieuw-Nederland, lat. Nova Belgica ili Novum Belgium) je bila kolonija Nizozemske republike iz 17. veka koja se nalazila na istočnoj obali današnjih Sjedinjenih Američkih Država. Teritorije na koje je polagala prava prostirale su se od poluostrva Delmarva sve do krajnjeg jugozapada Kejp Koda, dok su uže naseljene oblasti danas deo srednjoatlantskih država Njujork, Nju Džerzi, Delaver i Konektikat, sa malim ispostavama u Pensilvaniji i Roud Ajlandu. Glavni grad kolonije Novi Amsterdam bio je smešten na južnom rtu ostrva Menhetna na njujorškoj luci .

Mapa Nove Nizozemske koju je objavio holadski kartograf Nikolaes Višer II

Kolonija je bila zamišljena kao privatni poslovni poduhvat radi iskorišćavanja severnoameričke trgovine krznom. Tokom prvih decenija, Nova Nizozemska je prilično sporo naseljavana, delimično kao rezultat loše vođene politike Holandske zapadnoindijske kompanije i delimično kao rezultat sukoba sa Indijancima. Naseobina Nova Švedska smestila se na južnom kraju Nove Nizozemske, dok je njena severna granica ponovo povučena da bi se zadovoljila narastajuća Nova Engleska. Tokom 1650-ih, kolonija je doživela dramatičan rast i postala glavna luka za trgovinu u severnom Atlantiku. Predaja Fort Amsterdama Engleskoj 1664. je formalizovana 1667. što je dovelo do Drugog anglo-holandskog rata. Holanđani su 1673. ponovo zauzeli ovo područje, ali su prepustili po odredbama Drugog venstminsterskog mira čime je naredne godine okončan Treći anglo-holandski rat.

Stanovnici Nove Nizozemske bili su američki starosedeoci, Evropljani i Afrikanci, a obi poslednji su dovedeni kao robovska radna snaga. Potomci prvobitnih doseljenika su igrali istaknutu ulogu u kolonijalnoj Americi. Naredna dva veka, kultura Nove Nizozemske je karakterisala ovaj region (današnja prestonički distrikt oko Olbanija, dolinu Hadsona, zapadni Long Ajlend, severoistočni Nju Džerzi i Njujork).

Vidi još uredi