Novoštokavski dijalekti
Novoštokavski dijalekti su dijalekti srpskog jezika koji se govore na prostoru srednje, južne i sjeverne zone štokavskog narječja, na teritorijama današnje Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore. Dijalekti sadrže sva tri refleksa jata, tj. oni su i ijekavski i ekavski i ikavski govori.[1]
U novoštokavske dijalekte spadaju istočnohercegovački-krajiški i šumadijsko-vojvođanski dijalekat.
Glavna osobina ovih dijalekata je inovacija u okviraju narječja na svim nivoima jezičke strukture. Razvoj ovih dijalekata se odvijao tako što su uprošćavani postojeći jezički sistemi smanjivanjem obimnog invertara jezičkih jedinica.
Svim dijalektima je zajednički četveroakcentski tonski sistem, fonotaktika i većina fonoloških promjena, sintetička deklinacija, konjugacija, osnovne zakonitosti u tvorbi riječi, sintakse i reda riječi.
Razlike ovih dijalekata su u ustroju sistema, broju fonoloških i morfoloških kategorija i u samoj realizaciji jezičkih jedinica u pojedinim govornim oblastima.
Vidi još uredi
Reference uredi
Literatura uredi
- Ivić, Pavle (1956). Dijalektologija srpskohrvatskog jezika: Uvod i štokavsko narečje (1. izd.). Novi Sad: Matica srpska.
- Okuka, Miloš (2008). Srpski dijalekti. Zagreb: Prosvjeta.