Ogdoad (staroegipatski)

Ogdoad u egipatskoj mitologiji, (stgrč. ὀγδοάς„osmostruki”; množina nisba od ḫmnw „osam“) je predstavljalo osam izvornih božanstava koja su obožavana u Hermopolisu.

Prikaz Ogdoada sa reljefa iz rimskog doba u hramu Hator u Denderi na kojem neki imaju glave žaba, a drugi zmije

Najranije izvesno spominjanje Ogdoada je iz Osamnaeste dinastije, u posvetnom natpisu Hatšepsut u Speos Artemidos.[1]

Tekstovi iz kasnog staroegipatsskog perioda opisuju ih kao božanstva koja imaju glave žaba (muške) i zmije (ženske), a često su na ovaj način prikazane na reljefima poslednje dinastije, Ptolemejskog kraljevstva.[2]

Imena uredi

Osam božanstava bilo je raspoređeno u četiri muško-ženska para. Imena imaju ista značenja i razlikuju se samo po završetcima.[3]

Nu
W24 W24 W24
N1
N35AA40
Naunet
W24 W24 W24
N1
N35AX1
H8
B1
Hehu
V28V28G43A40
Hehut
V28V28G43X1
H8
B1
Kekui
V31
V31
yG43N2A40
Kekuit
V31
V31
yG43N2X1
H8
B1
Kerh
W11
r
V28D41A40
Kerhet
W11
r
V28D41
X1 H8
B1

Osobine uredi

Imena Nu i Naunet ispisana su odrednicama za nebo i vodu i čini se jasnim da predstavljaju iskonske vode.

Hehu i Hehut nemaju lako prepoznatljive odrednice; prema predlogu Brugša (1885), imena su povezana sa terminom za nedefinisan ili beskonačan broj, heh, što sugeriše koncept sličan grčkom aeon. Međutim, iz konteksta brojnih odeljaka u kojima se pominju Hehu i Hehut, Brugš je takođe ukazuje da imena mogu biti personifikacija atmosfere između neba i zemlje (up. Šu).

Imena Kekui i Kekuit su napisana determinatorom koji kombinuje hijeroglif neba sa štapom ili žezlom koji se koristi za reči koje se odnose na tamu i skrivenost, što sugeriše da ovi bogovi predstavljaju prvobitnu tamu, uporedivu sa grčkim Erebom, dok u određenim aspektima izgleda da predstavljaju dan i noć, ili promenu iz noći u dan i iz dana u noć.

Četvrti par nema dosledne osobine jer se pojavljuje sa različitim imenima; ponekad se ime Kerh zamenjuje sa Ni, Nenu, Nu ili Amun, a ime Kerhet sa Enit, Nenuit, Nunu, Nit ili Amunet. Uobičajeno značenje kerh je „noć“ ali takođe sugeriše princip neaktivnosti ili mirovanja.[4]

Ne postoji očigledan način da se četiri para božanstava dodeljuju ili pripisuju četiri funkcije, i čini se jasnim da „sami drevni Egipćani nisu imali jasnu predstavu“ o takvim funkcijama.[5] Bez obzira na to, bilo je pokušaja da se ova četiri para dodeljuju „četiri ontološka koncepta“ [6] .

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Zivie-Koch, Christiane (2016). „L’Ogdoad d’Hermopolis à Thebes et ailleurs ou l’invention d’un mythe”. Egitto e Vicino Oriente. 39: 57—90. 
  2. ^ Smith, Mark (2002), On the Primaeval Ocean, str. 38 
  3. ^ Budge 1904, str. 283.
  4. ^ Budge 1904, str. 283–286.
  5. ^ Budge 1904, str. 287–288.
  6. ^ Harco Willems (1996) - The Coffin of Heqata: (Cairo JdE 36418) : a Case Study of Egyptian Funerary Culture of the Early Middle Kingdom - p.470f Peeters Publishers, 1996.

Spoljašnje veze uredi