Olena Pčilka

украјински издавач, писац, етнограф, тумач и грађански активиста

Olga Petrivna Kosač (ukr. Ольга Петрівна Косач; 29. jun 1849 — 4. oktobar 1930), poznatija pod pseudonimom Olena Pčilka (ukr. Олена Пчілка), je bila ukrajinski izdavač, pisac, etnograf, tumač i građanski aktivista. Smatra se najpoznatijom ukrajinskom pesnikinjom. Bila je sestra Mihaila Dragomanova i majka Lesje Ukrainke, Olge Kosač Krivinjuk, Mihajla Kosača, Oksane Kosač, Mikole Kosača, Isidore Kosač Borisove i Jurija Kosača.[1]

Olena Pčilka
Olena Pčilka 1896.
Lični podaci
Datum rođenja(1849-06-29)29. jun 1849.
Mesto rođenjaGadjač, Ruska Imperija
Datum smrti4. oktobar 1930.(1930-10-04) (81 god.)
Mesto smrtiKijev, Ukrajinska SSR
Sovjetski Savez
Umetnički rad
PoljePoezija

Biografija uredi

Rođena je 29. juna 1849. u Gadjaču, u porodici lokalnog zemljoposednika Petra Jakimoviča Drahomanova. Osnovno obrazovanje je stekla kod kuće. Završila je internat u Kijevu 1866. godine. Udala se za Petra Antonoviča Kosača oko 1868. godine i ubrzo se preselila u Novograd-Volinski gde je on radio. Ubrzo su dobili svoje prvo dete Lesju Ukrainku. Beležila je narodne pesme, narodne običaje i obrede i sakupljala je narodne višivanke u Voliniji, a kasnije je objavila svoje istraživanje kao i brojne radove.

Krajem avgusta 1903. godine, zajedno sa ćerkom, prisustvovala je otkrivanju spomenika Ivanu Kotljarevskom u Poltavi, gde je upoznala Mihaila Kocjubinskog, Panasa Mirnog, Mihaila Starickog, Mikolu Lisenka, Vladimira Samilenka, Marka Kropivnjickog i druge ličnosti.[2] Godine 1913. Lesia ​​Ukrainka je umrla, Olena Pchilka se preselila iz Kijeva u Gadiach, i živeće u kući u kojoj je provela detinjstvo.[3]

Bila je aktivna u feminističkom pokretu, posebno u saradnji sa Natalijom Kobrinskom sa kojom je objavila almanah Pershyi Vinok u Lavovu. Na ukrajinski jezik je prevodila mnoga dela, među kojima su radovi Nikolaja Gogolja, Adama Mickjeviča, Aleksandra Puškina i drugih. Preminula je u Kijevu 4. oktobra 1930.[4]

Publikacije uredi

Među najistaknutijim njenim radovima su:

  • Tovaryshky, 1887.
  • Svitlo dobra i lyubovi, 1888.
  • Soloviovyi spiv, 1889.
  • Za pravdoyu, 1889.
  • Artyshok, 1907.
  • Pivtora oseledsya, 1908.
  • predstava Suzhena ne ohuzhena, 1881.
  • predstava Svitova rich, 1908.

Reference uredi

  1. ^ Olga, Kosach-Kryvyniuk (1970). Lesя Ukraїnka: Hronologія žittя і tvorčostі. New-York. 
  2. ^ „Bіlьš « Ukraїnsьkoї Ukraїni», яk tut, ne bačila: іstorія vulicі Lesі Ukraїnki v Gadяčі - poltava-future.com.ua” (na jeziku: ukrajinski). 2022-08-27. Pristupljeno 2022-08-29. 
  3. ^ „Žittя gadяcьkoї іntelіgencії: яkoю bula Sadiba Dragomanovih ta kudi podіlasь ninі - ipoltavets.com” (na jeziku: ukrajinski). 2022-11-04. Pristupljeno 2022-11-08. 
  4. ^ Aleksandr Mikhaĭlovich Prokhorov (1982). Great Soviet encyclopedia. Macmillan. str. 185. 

Spoljašnje veze uredi