Opsada Sagunta odvijala se između 219. i 218. p. n. e. između Kartaginjana sa jedne strane i građana Sagunta sa druge strane. Ta bitka je predstavljala okidač za Drugi punski rat.

Opsada Sagunta
Vreme219. p. n. e.
Mesto
Sagunto
Sukobljene strane
Antička Kartagina Sagunt

Hanibal osvaja područja do reke Ebro uredi

Hanibal je 221. p. n. e. postao vrhovni komandant kartaginjanskih snaga u Iberiji. Za kratko vreme ovladao je svim teritorijama sa desne strane reke Ebro sem Sagunta, koji je bio rimski saveznik, pa je Hanibal jedno vreme izbegavao okršaj sa njima. Dve godine se pripremao i planirao za invaziju na Rimsku republiku. Rimljani nisu reagovali, iako su bili informisani o Hanibalovim pripremama. Nisu tada još uvek znali za njegov vojni talenat i njegovu rešenost. Rimljani na njega nisu obraćali naročitu pažnju, jer su smatrali da se sa mladim vojskovođom mogu da obračunaju kad god požele i da za to nije potrebno mnogo uloženoga truda.

Značaj Sagunta uredi

Zauzimanje Sagunta bilo je od ključnoga značaja za celi Hanibalov plan. Sagunt je bio jedan od najbolje utvrđenih gradova u tom području i bilo bi opasno da ga ostavi u rukama neprijatelja. Znao je da će se padom Sagunta ostala iberska plemena mnogo lakše predati. Pored toga Hanibal je morao i da brine o svojoj vojsci održavajući ih ratnim plenom. U Hanibalovoj vojsci su većinom bili najamnici iz severne Afrike, Iberijskoga poluostrva i Gali. Ratni plen omogućavao je Hanibalu i da drži pod kontrolom svoje političke protivnike u samoj Kartagini.

Uzroci rata sa Saguntom i rimska delegacija uredi

Hanibal je razloge za rat sa Saguntom našao u svađi Sagunta sa susedima Turdetanima. Sagunćani su znali da se priprema rat, pa su tražili pomoć od Rima. Pre Hanibalovoga napada na Sagunt Rimljani su odredili delegaciju, u kojoj su bili Publije Kornelije Scipion i Tiberije Sempronije Long. Kasnije su odredili drugu delegaciju. Trebalo je da oni ispitaju situaciju i upozore Hanibala da ne napada Sagunt. Prema Liviju Hanibal je započeo opsadu Sagunta pre njihovoga dolaska, a prema Polibiju stigli su pre opsade. Rimska delegacija upozorila je Hanibala da ne prelazi reku Ebro, prema sporazumu Rimljana i Hazdrubala Lepoga iz 226. p. n. e. Međutim Sagunt je bio ispod te linije, tako da napad na Sagunt nije predstavljao kršenje toga sporazuma. Hanibal je rekao da su Sagunćani povredili neke kartaginjanske podanike. Rimljanima je poručio da su oni prekršili odredbe mirovnoga sporazuma zauzimajući Sardiniju, koja je pripadala Kartagini. Rimski Senat je u vreme opsade Sagunta situaciju u Iliriji i Drugi ilirski rat smatrao mnogo važnijim pitanjem. Hanibal je u pohod na Sagunt krenuo iz Nove Kartagine. Teritorija Sagunta bila je jedna od najplodnijih u Iberiji.

Opsada uredi

Tokom opsade Hanibal je imao velike gubitke zbog veoma dobro utvrđenoga grada, a i zbog istrajnosti branilaca. Sagunćani su se obratili Rimu za pomoć, ali Rim im nije poslao nikakvu pomoć. Sagunt je pao 218. p. n. e. nakon osam meseci opsade. Hanibal je dobio mnogo ratnoga plena, uključujući robove i novac. Taj događaj označio je početak Drugoga punskoga rata. Hanibal je imao bazu odakle je mogao da snabdeva svoju vojsku sa hranom i da šalje pojačanja u slučaju potrebe. Da su Rimljani došli da pomognu Saguntu mogli su da spreče pad grada i da spreče Hanibalov pohod preko Pirineja.

Posledice uredi

Nakon opsade Hanibal je pokušao da dobije podršku kartaginjanskoga senata. Senat je bio pod kontrolom relativno prorimski raspoložene stranke, koju je predvodio Hanon Veliki. Kartaginjanski senat se često suprostavljao Hanibalovim agresivnim metodama ratovanja i nikad mu nije dao potpunu i bezuslovnu podršku. Nije mu je dao čak ni kada je Hanibal bio na vratima Rima. Međutim nakon opsade Sagunta Hanibal je dobio ograničenu podršku, koja mu je omogućila da okupi svoju vojsku u Novoj Kartagini i obavesti ih o svojim namerama. Pre početka pohoda prema Pirinejima Hanibal je preduzeo kratko religiozno hodočašće.

Vidi još uredi

Izvori uredi