Osmanska Ukrajina ili Kanska Ukrajina (ukrajinski: Hansьka Ukraїna) je termin koji se koristi za deo Ukrajine istočno od reke Dnjepar, poznato i pod turskim terminom Jedisan. Prvi put se u izvorima pominje 1737. godine kada je ruski tajni agent Lupul pozvao rusku caricu da napadne i zauzme osmansku Ukrajinu. Prvi pokušaj nije uspeo i završio se čuvenim niškim sporazumom (1739).

Stanje u istočnoj Evropi 1686. godine

Prema Jaši mirovnom ugovoru, Osmanska Ukrajina je konačno ustupljena Rusiji. Po čuvenom grčkom projektu.

Istorija

uredi

Teritorija osmanske Ukrajine zvanično je pripadala Krimskom kanatu od 1520. godine. Teritorija se pojavljuje kao posledica mira u Andrusovu potpisanom 1667. godine nakon završetka Poljsko-ruskog rata. Osmanske vlasti dodelile su toj teritoriji autonomiju 1669. godine obrazujući poseban sandžak na čelu sa hermanom Petrom Dorošenkom. To je potvrđeno sporazumom u Bučaču 1672. godine. Teritorina osmanske Ukrajine graničila se sa Ejaletom Podolija na zapadu, a na jugu sa Ejaletom Silistra. Uz pomoć Dorošenka, Osmanlije su uspele da okupiraju Podoliju i osnuju novu pokrajinu 1672. godine. Četiri godine kasnije je kralj Poljske, Jan Sobjeski, uspeo da osvoji neke izgubljene teritorije u Ukrajini, što je potvrđeno mirom u Žuravni (1676). Iste godine je Ivan Samojlovič, zajedno sa moskovskim boljarom Grigorom Romodanovskim, vodio uspešnu kampanju protiv Dorošenka, prisiljavajući ga da se preda. Okupirana je kozačka prestonica Čigirin. Između 1677. i 1678. godine vojska Ibrahim-paše pokušava da zauzme kozačku prestonicu (Rusko-turski rat (1676-1681)). Na kraju je vojska velikog vezira Kara Mustafa-paše Ćuprilića uspela da zauzme grad (1678). Grad Nemiriv bio je hetmanova prestonica od 1670. do 1699. godine. Nakon mira u Bahčisaraju (1681), osmanska Ukrajina je u sastavu Moldavije pod hospodarom Đorđem Dukom.

Izvori

uredi

Vidi još

uredi