Ohta
Ohta (rus. Охта; fin. Ohtajoki) reka je na severozapadu evropskog dela Ruske Federacije koja protiče preko teritorija Vsevološkog rejona, na severozapadu Lenjingradske oblasti. Desna je pritoka reke Neve i deo basena Baltičkog mora.
| Ohta Охта, Ohtajoki | |
|---|---|
 Ušće reke Ohte (na slici Maloohtinski most) | |
 Mapa basena reke Neve | |
| Opšte informacije | |
| Dužina | 99 km |
| Basen | 768 km2 |
| Sliv | Neva → Baltičko more |
| Vodotok | |
| Izvor | Lembolovsko pobrđe na 60° 18′ 14″ N 30° 07′ 15″ E / 60.30389° S; 30.12083° I |
| V. izvora | 130 m |
| Ušće | u Nevu na 59° 56′ 48″ N 30° 24′ 21″ E / 59.94667° S; 30.40583° I |
| Geografske karakteristike | |
| Država/e |  Rusija |
| Oblast | Lenjingradska oblast Sankt Peterburg |
| Naselja | Toksovo, Sankt Peterburg |
| Pritoke | Okkervil River, Bezymyanny Ruchei, Lubja, Murinski ruchei |
| DRV | 01040300412102000009032 |
| Reka na Vikimedijinoj ostavi | |
Reka Ohta svoj tok započinje na Lembolovskom pobrđu, teče uglavnom u smeru sever-jug i uliva se u reku Nevu na 12,5 km uzvodno od njenog ušća u Finski zaliv. U gornjem delu toka često se naziva i Velikom Ohtom. Ukupna dužina vodotoka je 99 km, širina reke varira od 10 do 50 metara, dubina od 0,5 do 5,5 metara, a prosečan pad je 1,4 metra po kilometru toka. Površina slivnog područja reke Ohte je 768 km².
Najvažnije pritoke Ohte su Harvazi (12 km), Pipolovka (25 km), Lubja (26 km), Žernovka (10 km) i Okervilj (15 km). U severnom delu Sankt Peterburga na Ohti je sagrađeno veštačko Ohtinsko jezero površine 1,3 km². U srednjem delu toka na njenim obalama leži varošica Toksovo.
U pisanim izvorima reka se pominje po prvi put u Prvom Novgorodskom letopisu iz 1300. godine, a u XVII veku Šveđani su je nazivali Svartom ili Crnom rekom (šved. Swarte Back).
Prema izveštaju Federalne službe za hidrometeorologiju i monitoring iz 2011. godine reka Ohta se u donjem delu toka smatra ekstremno zagađenim vodotokom, vodotokom čija voda se smatra prljavom. U istom periodu u reku su se na području Sankt Peterburga izlivale otpadne vode iz preko 67 industrijskih postrojenja.[1][2]
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ Informaciя o naibolee zagrяznennыh vodnыh obъektah RF. Gidrohimičeskiй institut Federalьnoй službы po gidrometeorologii i monitoringu okružaющeй sredы Arhivirano na sajtu Wayback Machine (21. decembar 2012)
- ^ „67 predpriяtiй slivaюt othodы v Ohtu - Gorod - Gazeta.Spb”. Arhivirano iz originala 31. 01. 2016. g. Pristupljeno 06. 07. 2015.
Spoljašnje veze uredi
- Государственный водный реестр РФ: река Охта
- Горбачевич К. С., Хабло Е. П. Почему так названы? О происхождении названий улиц, площадей, островов, рек и мостов Санкт-Петербурга. — 4-е изд., перераб. — СПб.: Норинт, 1996. — С. 191—192. — 359 с. —. ISBN 978-5-7711-0002-9..
