Ohta

Река у Русији, притока Неве

Ohta (rus. Охта; fin. Ohtajoki) reka je na severozapadu evropskog dela Ruske Federacije koja protiče preko teritorija Vsevološkog rejona, na severozapadu Lenjingradske oblasti. Desna je pritoka reke Neve i deo basena Baltičkog mora.

Ohta
Охта, Ohtajoki
Ušće reke Ohte (na slici Maloohtinski most)
Mapa basena reke Neve
Opšte informacije
Dužina99 km
Basen768 km2
SlivNevaBaltičko more
Vodotok
IzvorLembolovsko pobrđe na
60° 18′ 14″ N 30° 07′ 15″ E / 60.30389° S; 30.12083° I / 60.30389; 30.12083 (Izvor reke Ohte)
V. izvora130 m
Ušćeu Nevu na
59° 56′ 48″ N 30° 24′ 21″ E / 59.94667° S; 30.40583° I / 59.94667; 30.40583 (Ušće reke Ohte)
Geografske karakteristike
Država/e Rusija
OblastLenjingradska oblast
Sankt Peterburg
NaseljaToksovo, Sankt Peterburg
PritokeOkkervil River, Bezymyanny Ruchei, Lubja, Murinski ruchei
DRV01040300412102000009032
Reka na Vikimedijinoj ostavi

Reka Ohta svoj tok započinje na Lembolovskom pobrđu, teče uglavnom u smeru sever-jug i uliva se u reku Nevu na 12,5 km uzvodno od njenog ušća u Finski zaliv. U gornjem delu toka često se naziva i Velikom Ohtom. Ukupna dužina vodotoka je 99 km, širina reke varira od 10 do 50 metara, dubina od 0,5 do 5,5 metara, a prosečan pad je 1,4 metra po kilometru toka. Površina slivnog područja reke Ohte je 768 km².

Najvažnije pritoke Ohte su Harvazi (12 km), Pipolovka (25 km), Lubja (26 km), Žernovka (10 km) i Okervilj (15 km). U severnom delu Sankt Peterburga na Ohti je sagrađeno veštačko Ohtinsko jezero površine 1,3 km². U srednjem delu toka na njenim obalama leži varošica Toksovo.

U pisanim izvorima reka se pominje po prvi put u Prvom Novgorodskom letopisu iz 1300. godine, a u XVII veku Šveđani su je nazivali Svartom ili Crnom rekom (šved. Swarte Back).

Prema izveštaju Federalne službe za hidrometeorologiju i monitoring iz 2011. godine reka Ohta se u donjem delu toka smatra ekstremno zagađenim vodotokom, vodotokom čija voda se smatra prljavom. U istom periodu u reku su se na području Sankt Peterburga izlivale otpadne vode iz preko 67 industrijskih postrojenja.[1][2]

Vidi još uredi

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi