Pavle Jelić je bio istaknuti borac Drugog svetskog rata iz Jablaničkog okruga.

Pavle Jelić
Datum rođenja(1912-04-24)24. april 1912.
Mesto rođenjaGajtan
Datum smrti1986.(1986-Nedostaje neophodni parametar 1, mesec!-00) (73/74 god.)
Mesto smrtiBeograd

Biografija uredi

Pavle Jelić rođen je 24. aprila 1912. godine u Gajtanu od oca Milivoja i majke Riste. Osnovnu školu je završio u Gajtanu, a gimnaziji u Leskovcu 1932. godine. Pohađao je školu za rezervne oficire u Bileći, a 1935. g. je bio na dvomesečnoj vežbi u 1. pešadijskom puku u Vranju. Počeo je da radi kao drvoseča u rudniku Lece. Upisao je Pravni fakultet u Beograd ali se iz materijalnih razloga vratio se 1938. godine u rudnik gde je primljen kao dnevničar. Diplomirao je prava 1940. godine, ali je ostao da radi u rudniku.

Učesnik je aprilskog rata 1941, kao "đak narednik" u 46. bazi za snabdevanje Kumanova. Nemci su ga 7. aprila 1941. zarobili kod Skoplja ali je uspeo da pobegne iz zarobljeništva. Vratio se u rudnik "Lece" i pristupio NOP-u. Učestvovao je u napadima partizana na rudnik Lece 1941. i 1943. godine i vršio sabotaže i obustavu proizvodnje. Gestapo ga je 1943. otkrio, uhapsio i sproveo u leskovački zatvor, gde je ostao do marta 1944. godine. Sproveden je u logor Erovil, odakle je pobegao u Francusku i priključio se pokretu otpora, a odatle je prešao u Švajcarsku gde se teško razboleo. Lečen je u Bernu. Tu je ostao do 23. januara 1945. g. kada sa grupom Jugoslovena odlazi u Francusku gde je nastavio lečenje i dočekao kraj rata. Po povratku u Jugoslaviju postavljen je za prinudnog upravnika Aleksinačkog rudnika. Primljen je 1947. godine u KPJ. Iz Aleksinca je postavljen za predsednika Jugoslovensko-albanskog rudarskog društva u Tirani. Nosilac je Ordena rada (II reda) i više ratnih odlikovanja. Umro je 1986. godine u Beogradu.[1]

Reference uredi

  1. ^ Turobić, Dobrosav Ž. (2004). Gornja Jablanica ljudi i vreme. Leskovac. 

Literatura uredi

  • Turobić, Dobrosav Ž. (2004). Gornja Jablanica ljudi i vreme. Leskovac.