Padobranski rekordi ostvareni skokovima iz stratosfere
Padobranski rekordi ostvareni skokovima iz stratosfere je hronološki prikaz rekorda ostvarenih u toku jedne vrste ekstremnog padobranskog skoka sa gornje granice stratosfere uz pomoć specijalno dizajnirane zaštitne opreme i balona za velike visine.[1] Kako su pedesetih godina 20. veka avioni na mlazni pogon leteli sve brže i sve više ratna vazduhoplovstva SAD i SSSR počela su da iskazuje sve veću zabrinutost za bezbednost posada u slučaju potrebe za napuštanjem aviona na velikim visinama. Testovi koji su izvođeni sa eksperimentalnim lutkama pokazali su da telo u slobodnom padu sa tako velikih visina često zapada u pljoštimični kovit, kada brzine rotacije (tumbanja) dostiže i preko 200 okreta u minuti, što može imati fatalne posledice po ljudski organizam. Zato se skokovima eksperimentalnih padobranaca iz stratosfer želelo da istraže efekati ubrzanja do supersoničnih brzine na ljudski organizam. I nakon dobijenih rezultata postave novi standardi u avijaciji, jer do skokova Feliksa i Justasa iz startos niko ranije nije dostigao. brzinu zvuka sopstveni telom, bez letenja u avionu. Ovim skokovima ne „testira“ se samo ljudsko telo već i nova visinska oprema i razvijaju procedura za boravak na velikim visinama u uslovima ekstremnog ubrzanja, namenjena. svemirskim profesionalcima, kao i potencijalnim svemirskom turistima.
Tako su u tim mnogobrojnim eksperimentalnim (naučnim) sportskim, takmičarskim, marketinškim skokovima padobranom iz stratosfere načinjeni i brojni rekordi koji su prikazani na ovoj tabeli:
Naziv rekorda | Nosilac rekorda | Džozef Kitindžer![]() 16. avgust 1960. |
Jevgenij Andrejev![]() 14. oktobar 2012. |
Feliks Baumgartner![]() 14. oktobar 2012. |
Alan Justas![]() 24. oktobar 2014 |
---|---|---|---|---|---|
![]() 44.420 m |
FAI[5] |
||||
![]() 37.617 m |
FAI[5] |
||||
![]() |
30 sec [a] |
20 sec |
27 sec | ||
![]() 1.357.6 km/h[4] FAI[5] |
FAI[5] |
||||
![]() 1.357.6 km/h[4] FAI[5] |
FAI[5] |
Napomene
uredi- ^ Jevgenij Andrejev je 1. novembra 1962, skočio sa visine od 25.458 m iznad Sovjetskog grada Voljsk i svoj padobran otvorio na 958 metara. Ovim skokom on je postavio dva svetska rekorda; rekord u dužini slobodnog pada (24.500 metara) i rekord u trajanju slobodnog pada (4 min i 30 sek). Andrejev je bezbedno sleteo u blizini grada Saratova.[7]
Vidi još
urediIzvori
uredi- ^ Speed Weed (25. 06. 2007). „High dive - Space diving”. Popular Science. New York: Bonnier Corporation. Arhivirano iz originala 22. 10. 2012. g. Pristupljeno 14. 11. 2014.
- ^ Ryan, Craig (1995). The Pre-Astronauts: Manned Ballooning on the Threshold of Space. Naval Institute Press. ISBN 978-1-55750-732-7.
- ^ a b (jezik: engleski) Freefall distance, Claimant: Eugene Andreev (URS) FAI Record File Num #1623, Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. jul 2014), Pristupljeno 16. 10. 2012.
- ^ a b v g d đ Red Bull Stratos Summary Report California Science Centar Los Angeles USA, 23.01.2013., Pristupljeno 27. 4. 2013.
- ^ a b v g d đ Baumgartner’s Records Ratified by FAI! Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. februar 2013), Pristupljeno 22. 2. 2013
- ^ Saйt Geroi stranы — Evgeniй Nikolaevič Andreev, Pristupljeno 27. 4. 2013.
- ^ (jezik: engleski) High Altitude World Record Jumps, World Records Parachute History.com, Pristupljeno 16. 10. 2012.